|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na Križ Života
Datum objave: 15. 6. 2014.
Teologija koja nije povezana sa životom, koja ne izvire od i za ljude, loša
je teologija. Naravno, ponekada se dobro zatvoriti u četiri zida ili pobjeći na
neku planinu, naći osamu, biti sam. U subotu (31. svibnja) bio sam u Kutini na
proslavi stogodišnjice luteranske župe/crkvene općine, a ujedno je to bio i Dan
Evangeličke crkve u RH. U Kutini je župnica moja draga prijateljica Elina Braz
de Almeida. Kolega teolog koji je bio za volanom pri dolasku čeka svoje prvo
dijete sa svojom ženom. Žena kolege teologa koji me vozio natrag pak čeka drugo
dijete. Svaki kršćanski teolog reći će jedno – djeca su blagoslov.
Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se
ozlovolji i reče im: “Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer
takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega
kao dijete, ne, u nj neće ući.” Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na
njih ruke (Mk 10,13-16). Ovo poglavlje Marka, koje nalazimo i kod
Mateja i kod Luke, vrlo je važan dio evanđeoske naracije. Pisao sam i
ovdje, ja nisam od onih ljudi koji postavljaju djecu na pijedestal. Smatram da
mali ljudi, jednako kao i veliki moraju biti odgovorni, te da udovoljavanje
svakoj želji ne vodi nikud osim u propast. Ali ono što je Isus ovdje htio je
istaknuti da treba biti otvorenog uma. Djeca nisu glupa, djeca nisu maloumna,
imaju neke evolucijske mehanizme da dobro raspoznaju dobre i loše ljude. Ali
kada shvate da netko po prirodi dobar, da nema opasnosti, onda slušaju s takvom
pozornošću. To se traži od odraslih, da pristupaju vjeri i dobroj vijesti
Isusa Krista kao da su djeca.
Isusu su djeca bila vrlo draga. Jednako tako, djeca su prije prepoznala Boga
u Isusu, nego odrasli. Isus, čovjek, bio je obiteljski čovjek. Odrastao
je s Marijom, s predivnim čovjekom Josipom i sa svojom braćom i sa
svojim sestrama. Kada je bio na križu, Ivan svjedoči da su ostali oni
najhrabriji, njegova obitelj. Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim
sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku
i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče
učeniku: “Evo ti majke!” I od toga časa uze je učenik k sebi (Iv 19, 25-27).
Dakle vidimo da su tu majka Marija, teta Marija, Marija Magdalena, u funkciji
najbližoj supruzi (ne vidim razloga zašto Isus ne bi ljubio nju kao ženu, ne
tvrdim da je tako bilo, ali ne vidim nikakve prepreke za to) i Ivan, mladi Ivan
koji je vrlo vjerojatno bio kao sin. Od svih muškaraca, samo adolescent Ivan
ostaje, koji pod križem dobiva drugu majku, Isusovu majku. Dakle, živi
Bogočovjek živio je obiteljskim životom i težio njemu.
Autoru ovih redaka uskoro će biti ravno trideset godina. Nemam djece. Moji
prijatelji u većini slučajeva nemaju djece. Nije da ih ne žele. Što se mene
tiče, ja sam beznadno romantičan tip, onako glupavo zaljubljiv, izbirljiv na
svoju štetu i kada sam zatreskan, teško se trijeznim od toga, tako da je bilo i
onih žena za kojima sam izgarao i s kojima sam stvarno poželio imati djecu.
Prošle godine, nakon dugoročne nezaposlenosti shvatio sam da nema teorije da ću
ikada imati dovoljno novaca da prehranim potencijalnu djecu, što me rastužilo
kao rijetko što u životu. Većina moje generacije, ako i dobije djecu, dobije je
neplanski i pomalo neodgovorno. Hvala Bogu da je to tako, jer bi bilo još manje
djece. Hvala Bogu na pijanim i nepijanim prijebračnim odnosima, jer da se sluša
katolički crkveni nauk, odavno bi izumrli kao narod, jer, nažalost, premalo
djece nastaje iz neke iskrene romantične ljubavi. Ali romantičnost u
žensko-muškim odnosima je evolucijski vrlo, vrlo, vrlo nova stvar. Nije da se
baš nešto i spominje u crkvenom nauku. S druge strane, nije li licemjerno od
majčice RKC da propovijeda predbračnu čistoću, a 75% je mladenki redovito trudno
pred oltarom?
Poslije shvaćanja da ništa od djece u mome životu, pogledao sam Dekalog (1988.)
poljskog genijalnog redatelja Krzysztofa Kieślowskog. Ovaj ciklus filmova
bio je relativno nedavno, oko Nove godine, na HRT3. Genijalno djelo prati, kao
što naslov kaže, deset Božjih zapovijedi. Međutim, svaki od tih deset filmova
vrti se, između ostalog, i oko pitanja potomstva i djece. I mi, kao ljudi,
izgleda da moramo imati djecu. Što ne znači da ljubav bračnih parova koji ne
mogu imati djecu nije jaka kao i ljubav parova koji imaju djecu, da njihov
sakrament bračnog saveza nije jednako vrijedan. Božja milost sjaji nad svakim
brakom.
Ako je nešto grijeh komunističke i suvremene Hrvatske, onda je to demografsko
ubijanje Hrvatske. Svatko, kao što vidimo i Isus, teži djeci. Ta težnja, da žena
i muškarac imaju dijete, dar je od Boga. Ta mogućnost posebice veže dva spola,
dva roda. Biološki je sat za žene neumoljiv. Muškarci stignu i pod starije dane
imati djecu i često je imaju. Npr. trenutna hrvatska vlast najgora je po pitanju
demografske politike u zadnjih pedeset godina. Krše obje Zapovijedi ljubavi, ali
i petu Božju zapovijed (Augustinova podjela) time što nezaposlenošću i
besperspektivnošću ubijaju nikad začetu djecu.
Molimo Boga da Hrvatskoj podari dobru ekonomsku situaciju i dobru vlast, jer
samo tako žene i muškarci donosit će na svijet djevojčice i dječake. I ne treba
očajavati, jer Krist je rekao: Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom,
neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života (Iv 8,12). Vjerujmo u tu
svjetlost! Sjetimo se, ta mi kršćani sami smo djeca, djeca živoga Boga!
NAKNADNA PAMET (2024.):
Demografska situacija u Hrvatskoj i Europi je tmurna, tmurna, tmurna!
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj. | |
|