Nesretni brak religije i politike teško da će se ikada raskinuti

[ Crkva.info ] [ Mislav Miholek - biografija ] [ Moja knjiga ]
[ Novinarski rad: Vijenac - Blog za Večernji - PolitikaPlus - Križ Života - Glazbene teme - Točka Zarez - Blog Crkva.info ]
[ Obrt 'Radost i nada' ] [ Kontakt
]
 

 

Piše: Mislav Miholek

Izvorno objavljeno na Križ Života
Datum objave: 31. 7. 2014.


Sjajna Paradoxova računalna igra “Crusader Kings II” (Križarski kraljevi II) iz 2012. ocrtava u punini kako su religija i politika nerazdvojive družice. Igra (s pojedinim dodacima) smješta igrača u srednjovjekovnu Europu, od devetoga do petnaestoga stoljeća, stavlja ga u ulogu srednjovjekovnoga vladara koji vodi svoj feud različite većine (grad, županija, kneževina, kraljevstvo, carstvo) na kojem mora voditi računa o interakciji politike, lokalne kulture, ekonomije i religije. Vrlo važnu ulogu igraju glavari pojedinih grana religije (katolički papa, pravoslavni ekumenski patrijarh, islamski kalif, razni poganski vjerski poglavari, razni heretički paralelni protupape i protupatrijarsi). Jedna od mogućnosti igre nametanje je svoje vjere osvojenom području. U ovoj igri vjera igra nevjerojatnu ulogu, jer ako je vladar jedne vjere, njegovi feudalni velmože druge, a narod pak treće, dolazi do mogućnosti feudalnih ratova i buna. Naravno, u igri se može igrati kao više hrvatskih kulturnih srednjovjekovnih entiteta (Hrvatska kao kraljevstvo sa četiri kneževine; uža Hrvatska, Bosna, Dalmacija i Slavonija, u dodatku igre postoji i kneževina Bijela Hrvatska kao neovisni entitet).


Bosna kao entitet posebno je teška za igru. Crkva bosanska pojavljuje se u obliku bogumilske hereze, što pak otvara primjerice Mađarskom kraljevstvu mogućnost svetoga rata protiv bosanske kneževine. Bosna je uvijek nesretno problematična. Crkva bosanska nije bila bogumilska, bila je daleko od bilo kakve jače hereze (vidjeti u: Srećko M. Džaja – Dubravko Lovrenović, Srednjovjekovna Crkva bosanska, posebni prilog Svjetla riječi: Bosanski krstjani ni dualisti ni bogumili, siječanj 2007.), jednostavno je bila riječ o šizmi, ne o herezi, bosanska katolička biskupija odvojila se od Rima, a Inkvizicija je nabacala hrpu laži i gluposti, koji su tijekom povijesti uobličili u razne mitove. Kao što je na više drugih mjesta pisao akademik Džaja, svaki srednjovjekovni dokument započinje trojstvenom formulom “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen”, dakle nikakav dualizam nije bio u igri. Žigmund Luksemburški, jedna od najgorih vladara koje je Hrvatska imala, 1397. pobio je najjače hrvatske plemiće sjeverno od Save na Krvavom saboru križevačkom, a 1408. proglasio je križarsku bojnu protiv Bosne i pobio veći dio hrvatskog plemstva južno od Save, oslabivši toliku tu zemlju da je 1463. bez većih problema pala pod Turke.

Turska vladavina od katoličke Bosne i Hercegovine učinit će zemlju tri vjere, katolička će preživjeti samo zbog tvrdoglavih franjevaca, SPC kao legalna ustanova turskog imperija sve će više grabiti utjecaj i vjernike u te dvije zemlje, a islam će kao državna religija postati faktor i imati sve više vjernika, jer biti musliman značilo je biti ravnopravan, a kršćanin je bio tek raja. BiH je dobila specifičnu vjersko-nacionalnu sliku, koja je u isti tren obogaćuje, a s druge strane je sustavno destabilizira. Turska vladavina bila je u ustima Ratka Mladića kada je zauzimao Srebrenicu. U kameru kaže: “Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikog praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad i, napokon, došao je trenutak da se, posle bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru”. Iako od 1878. Turska više na vlada BiH, najgori pokolj u Europi poslije Drugoga svjetskoga rata (cinično od Međunarodnog suda pravde okarakteriziran kao “lokalni genocid”) bio je opravdan Turcima i to bunom iz 1805. U srpnju 1995. pobijeno je preko osam tisuća Bošnjaka. Na snimkama Škorpiona, srpske postrojbe, koja je među ostalima ubijala Bošnjake, vidimo i svećenika SPC-a koji blagoslivlja navedene ubojice prije njihovih nedjela. Srednjovjekovni princip u svome najgorem izdanju.

Prilikom ustoličenja novoga zagrebačko-ljubljanski mitropolita Porfirije 13. srpnja u hramu Preobraženja Gospodnjega u Zagrebu, svečanu arhijerejsku liturgiju predvodio je srpski patrijarh Irinej. Mitropolit Porfirije je izjavio: “Dolazim s radošću, bez predrasuda, otvorena srca prema svim građanima Hrvatske i Slovenije. Bit ću iskreno spreman na dijalog sa svima dobronamjernima. Poštovat ću slobodu svih iznad svega, a dijalog, praštanje i pomirenje bit će načela koja ću nastojati primjenjivati u praksi, jer duboko vjerujem da su to vrijednosti koje izviru iz same srži Kristova evanđelja i tiču se svakog od nas, ali i svih zajedno.” Rat je daleko, sve izjave bile su pune pomirljivih tonova. Na svečanostima u i oko ustoličenja, bili su prisutni najveći politički moćnici. U miru, ovakvo nešto nije problematično.

U ratu, spoj vjere i politike dovodi do ludila i žrtava. Zato uvijek trebaju vjerske zajednice prednjačiti u mirotvorstvu da više nikada na ovim prostorima ne bude rata. Blaženi su mirotvorci: oni će se sinovima Božjim zvati (Mt 5, 9).


NAKNADNA PAMET (2024.):

Neki su me zbog ovoga teksta proglasili neprijatelj Bosne. Uvjeravam svakoga čitatelja da Bosni i Hercegovini, njezinim trima narodima i svim ljudima koji tamo žive, želim sve najbolje. CKII i dalje je jedna od najboljih računalnih igara ikada. Jedini je problem što imam 40 ljeta i nemam se baš kada previše igrati (iako za veći dio moje generacije, a pogotovo mlađih, gaming i gejmanje su sastavni dio života). Ekipa koja se družila s budućim patrijarhom Porfirijem u Zagrebu, sada je šokirana da je čovjek srpski nacionalist. Ah, naivci. A što će biti srpski patrijarh, nego srpski nacionalist. Neće valjda biti bugarski.



Sve tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na preneseni sadržaj.

 

 

 

 

 

Povratak na početnu stranicu

Copyright: Mislav Miholek, 2018.-26.