Je li Hrvatska stvarno osuđena na propast?

[ Crkva.info ] [ Mislav Miholek - biografija ] [ Moja knjiga ]
[ Novinarski rad: Vijenac - Blog za Večernji - PolitikaPlus - Križ Života - Glazbene teme - Točka Zarez - Blog Crkva.info ]
[ Obrt 'Radost i nada' ] [ Kontakt ]
 

Piše: Mislav Miholek

Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 7. 5. 2014.


Ono što je najgore u današnjoj Hrvatskoj jest da svatko onaj ako imalo misli, prisiljen je pisati o samo jednoj temi. A tema je ekonomija u Hrvatskoj, odnosno naše gospodarsko stanje i sve vezano uz njega. Bit ću iskren, puno radije bih pisao o glazbi, o automobilima, o filmskim klasicima ili o ženskoj ljepoti. Nažalost, to nije moguće. Trenutno postoji samo jedna važna tema, a to je od čega ćemo mi svi tu živjeti.

Trenutna vlast vrlo vjerojatna najgora je demokratski izabrana vlast u Hrvatskoj od kada je ban Jelačić uveo nekakvo izborno pravo u feudalni hrvatski Sabor. Ne postoji vlast koja je toliko duhovno obezvrijedila zemlju kao što je to učinio Zoran Milanović sa svojim trabantima u ove dvije i kusur godine.

U devedesetima HDZ je napravio niz strateških grešaka u ekonomiji, privatizacija je bila silovita i većinom pogrešna, ali nije postojalo ovakvo beznađe. Prvo jače beznađe pamtim iz zadnje godine Račanove vlade. Ali, sada se čini kao ugodno iskustvo spram zadnje dvije i pol godine bezglavog vođenja zemlje u gospodarski ponor. Ivo Sanader možda je krao, ali imao je čudesnu karizmu i svojim nastupima uvjeravao je javnost da će sve biti dobro. Ni u ludilu ne želim opravdavati Sanaderove postupke, štoviše, pozivam ovdje neka mi netko nađe da sam ikada pozitivno pisao o Sanaderu, ali još jednom, za Sanadera nije postojalo ovakvo beznađe. Mnogi potiho kažu, nisu nikad bolje živjeli nego za prvog Sanaderovog mandata. O Jadranki Kosor mislim sve najbolje, koliko god da je dio ljudi mrzi iz dna duše. Kada te mrze, to je samo znak da si kvalitetan. Milanović je donio takvo beznađe, u duhovnom i ekonomskom smislu da to počinje fizički boljeti.

Najviše me boli što gledam ove svoje generacije iz osamdesetih. Odgovorno tvrdim da su "djeca" iz osamdesetih najobrazovanije hrvatske generacije. Izbjegli su u potpunosti 'šuvaricu', gledali su sjajan, danas nepostojeći, obrazovni program HTV-a, imaju sjajno srednjoškolsko i visoko obrazovanje, nisu odgajani da im se ispunjava svaka želja, disciplinirani su, preživili su rat (nešto što ultimativno sebične generacije rođene u devedesetima uopće ne mogu percipirati i generacijski jaz se ne može prijeći) i u obrazovnom smislu, to je najbolje što Hrvatska ima. A taj kapital, poput Kozarčevih slavonskih šuma, nepovratno propada. Ili odlazi u inozemstvo graditi Kanadu i Australiju.

I to se mora reći. Milanovićeva vlast faktički ubija mladost nacije. Ubija je nezaposlenošću, plaćom od 1600 kuna i nemogućnošću da se ljudi osamostale bez pomoći roditelja. Neki to jesu napravili, ali većina nije. Zvuči pomalo blesavo da se nešto tako jednostavno ne može učiniti. Nezaposlenost mladih do 25 godina preko je pedeset posto. A ako mladi (danas nažalost ova kategorija se mirne duše može povući do 40. godine) ne rade, ako mladi ne mogu zasnovati obitelj, ako mladi ne uplaćuju u proračun, ako mladi ne plaćaju u mirovinske fondove, dobro tko će to onda za 20-50 godina moći u Hrvatskoj živjeti? Neka mi netko odgovori kako ćemo mi u Hrvatskoj pokrpati demografsku rupu koja će zasigurno nastati jer će generacije iz osamdesetih imati premalo djece? Kako će to država isplaćivati mirovine ikome ako nitko ništa ne uplaćuje u fondove? Ovo je dugoročni problem i mi kao društvo apsolutno smo podbacili.

Ono što Zoran Milanović ne shvaća jest, da je on najmoćniji čovjek u Hrvatskoj. Kako je ateist i kako se ne boji pakla, postavljam si pitanja zašto se ne boji da će ga politička povijest Hrvatske pamtiti kao nekoga tko je imao priliku spasiti zemlju, kojem su birači dali nevjerojatnu potporu, a on je odlučio napraviti suprotno od očekivanog. Ali najgore, najgore što ova vlast radi, to je da uništava mladost ove nesretne nacije. A jedino što nas može izvući je gospodarski oporavak i doza optimizma. A oboje je Milanoviću nepoznanica. Gospodin premijer radije se bavi oratorskim akrobacijama, troši vrijeme na kvaziideološke sukobe koje sam proizvodi, a gospodarstvo propada, društvo prati gospodarstvo u stopu, a taj čovjek mirno spava. Kako? Samo dragi Bog to zna.


NAKNADNA PAMET (2024.):
Pred 10 godina se prema mladima odnosilo kao da su potrošna roba, danas se pak previše sluša mlade. Teško je naći balans.



Sve tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na preneseni sadržaj.