|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 19. 5. 2014.
Hodao
sam u subotnju noć doma. Relativno trijezan. Prazan novčanik drži te čistim. I
razmišljao o poplavama i svađao se s Bogom. Dragi Bože, što ti skrivi ta jadna
sirotinja da ti jedna bujica, doslovce, odnese sve u životu. Čovjek cijeli život
radi, sagradi kuću sebi i obitelji, dovoljan je jedan trenutak da voda sve to
poništi. Onako jedno tipično teološko razmišljanje na tragu proroka Jeremije.
Uz Slavoniju, poplave su pogodile Bosnu i
Hercegovinu te Srbiju. Moj kolega, patrijarh srpski Irinej
spremno je optužio srpski LGBT sektor
za kiše. Iako bih na prvi pogled, kao teolog, naveo da je riječ o kišama i
uništenom sustavu za obranu od poplava, puno lakše prebaciti je odgovornost na
određenu skupinu građanstva (ajde ruku na srce, nitko tako strastveno ne mrzi
kršćanstvo zadnjih godina kao LGBT građani, ali to ide pod ustavna prava, dakle
nešto sasvim legitimno), nego reći istinu.
A istina je
ta da Srbija je, jednako kao i BiH, slično kao i Hrvatska, poprilično
osiromašena zemlja u kojoj država baš pretjerano ne mari za svoj sustav obrane
protiv poplava. Jer nema novaca.
Baš je
prikladno umro Dobrica Ćosić, ideolog velikosrpstva i jedan od duhovnih
otaca Slobodana Miloševića, dakle čovjek koji je zakuhao srbijansku
agresiju na Sloveniju, Hrvatsku i BiH. Dok su tako "vesele" četničke trupe
zajedno s "poštenom" JNA uništavale navedene zemlje, Srbija se našla u
međunarodnoj izolaciji i osiromašila je. Da se Jugoslavija raspala u miru, kao
što se to raspala Čehoslovačka, sasvim sigurno da bi Srbija bila u boljem stanju
nego što je danas. Ali to su pitanja koja si moraju postavljati građani Srbije.
Da se vratimo na Hrvatsku. Gotovo je nadrealno gledati kako je država nemoćna i
neorganizirana. Umjesto da država ima sve spremno, građani privatno skupljaju na
različitim mjestima zalihe, potrepštine i novac za one kojima je u Slavoniji sve
uništeno. Slučajni premijer Zoran Milanović udostojio se čak uzeti lopatu
u ruke i fingira da pomaže u obrani od poplave. Sumanutu izjavu koju je ispalio
na licu mjesta nisam od riječi do riječi zapamtio, ali nije imala puno veze s
poplavom i s obranom od poplava, osim da je proračunska rezerva prazna. Dakle,
proračunska pričuva je na svome kraju i to u svibnju.
To nitko nije primijetio. Država je još jednom skrahirala i to pred vodenom
bujicom. Postavlja se još jednom pitanje postoji li hrvatska država zbog
hrvatskih građana i ovoga naroda koji tu prebiva ili postoji zbog političara i
birokratskog aparata? Zašto zadnjih deset godina svaki jači vodeni val napravi
neviđene štete? Za to zaista nije kriv samo Milanović, kriv je sustav. Nakon što
je 1964. bujica poharala Zagreb, nastao je sustav nasipa i odvodnih kanala koji
dan danas čuva glavni grad Hrvatske od slične katastrofe. Ako se moglo tada,
zašto se ne može danas.
Jedino što se
pozitivno može izvući od ovoga vodenog armagedona je činjenica da su ljudi i
dalje spremni pomagati drugim ljudima. Unatoč svoj negativi koja vlada Hrvatskom
zadnjih godina, oni koji su najsiromašniji često spremno otkidaju od ono malo
što imaju i daju onima u potrebi. To je ono što kulturno Hrvatsku odlikuje
kršćanskom zemljom, jer jedna od baza kršćanstva je solidarnost. Osoba ne mora
biti vjernik i vjerujem da i mnogi nevjernici pomažu u ovoj situaciji, ali to je
ono što nas i dalje odlikuje kršćanskom zemljom. Doduše, da bi se moglo pomagati
drugome, prvo treba imati nešto svoje. A kako je krenulo, u ovoj jadnoj
napaćenoj i zeznutoj državi imat će sve manje.
Autor ovih redaka i dalje ne razumije zašto je tako veliki problem redovno
čistiti odvodne kanale, projektirati i praviti nove nasipe. Svi pobožno plaćaju
vodne doprinose i neka strahota novaca se slijeva na tu osnovu u državni
proračun. Nešto mi se čini da bi ljudi i dobrovoljno i besplatno radili na tim
poslovima.
Izgleda da je puno lakše gledati kako ljudima životi propadaju zato jer u ovoj
državi nitko ne želi preuzeti odgovornost ni za šta.
A izgleda da nas ni Bog ne voli.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Bila je to depresivna godina. Koliko nas Bog voli? Ništa više ni manje nego
ostale narode!
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|