|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 17. 6. 2014.
Kampanja za
predsjedničke izbore se zakuhtava. Predsjednik Josipović počeo je koristiti malo
jača oružja, pa znajući da mu Kolinda Grabar-Kitarović, kao dužnosnik NATO
saveza, ne smije odgovoriti, odlučio je ostvaritii početnu prednost s napadom na
njenu ljepotu. Drugi as iz rukava koji je izvadio, oduzimanje je odličja Ivi
Sanaderu. Kojega pak svi mrze, jer je dežurni Pedro. A nije na odmet ni napasti
Karamarka.
Sve to, dakako, ima
koristi za predsjednika Josipovića. Jer ga odmiče od centralne teme ovoga
članka. A to je činjenica da u dvije i pol godine vladavine Zorana
Milanovića, predsjednik nije napravio nijedan potez s kojim bi se
ogradio od stalno neuspješne i destruktivne vladavine trenutnog premijera.
Jer, predsjednik obožava sebe prikazivati kao čovjeka dijaloga, čovjeka mira i
čovjeka sporazumijevanja. Dok premijer uživa ugled svađalice, donositelja
razdora i čovjeka koji ne poznaje riječ "kompromis", valjda toga dana nije bio u
školi kada se učila baš ta riječ.
Kada se katolici ispovijedaju, na svojim bogoslužjima, onda se mole prema Misalu
iz 1970. Ispovijedam se Bogu svemogućemu i vama, braćo, da sagriješih vrlo
mnogo mišlju, riječju, djelom i propustom. Luterani i anglikanci se pak
ispovijedaju mišlju, riječju i djelom. Propust je uveden u obnovljenu katoličku
liturgiju II. vatikanskog koncila primarno zbog nečinjenja pojedinaca u Drugom
svjetskom ratu, jer toliko je ljudi stradalo u logorima smrti, a pojedinci nisu
makli prstom da ih spase. Iako je nečinjenje oblik djelovanja, dakle teološki je
djelo, teolozima je bilo važno i istaknuti da je nečinjenje oblik djelovanja.
Time što Ivo Josipović ne čini ništa da bi primirio Zorana
Milanovića na njegovom putu destrukcije i beznađa, govori da ga podupire na
istome. Jer kada je Hrvatska bila pri kraju pregovara s Europskom unijom i kada
je Jadranka Kosor značajno povukla u antikorupcijskim akcijama,
onda je gospodin predsjednik imao najbolju namjeru srušiti Jadranku Kosor s
pozicije premijera.
Dakle, predsjednik nije bio neutralan za vrijeme vladavine HDZ-a. Bio je protiv
nje. Kao što trenutno podupire vladavinu SDP-a. Koja je najgora u demokratskoj
povijesti Hrvatske.
Ono što je sasvim izgledno je da se Hrvatska nalazi u nekom obliku međunarodne
izolacije. Njemačka je sigurno ljuta zbog Perkovića i Mustača. Amerikanci isto
ne pokazuju znakove sklonosti, jer kada je Josipović bio u službenom posjetu,
Obama ga nije primio. Francuzi isto nešto ne spominju Hrvatsku.
Od ulaska Hrvatske u EU, osobno nisam zapamtio da je ijedan državnik veće i jače
zemlje došao u posjet Hrvatskoj. Milanovićeva politika sukoba, od Hrvatske je
napravila zemlju s lošom reputacijom. Dok je predsjednik Republike, s ovo malo
ovlasti što još ima, važan faktor diplomacije, a ništa ne radi na tome da se
ugled zemlje popravi.
Od nove pravednosti
(termin ukraden iz hrvatskog prijevoda Novog zavjeta,
pogledati Duda-Fućak, Evanđelje po Mateju, podnaslov stiha 5,20 >>)
nema ništa. Glas za Ivu Josipovića glas je za Zorana Milanovića. To je glas za
nastavak sukoba, to je glas za nestabilnost države i sustava, to je glas za
razdor i glas za nazadovanje.
To je glas propusta i nečinjenja.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Kako sam bio oštar. Bijah jednom s Ivo Josipovićem na TV-om i nitko me nikada
nikada nije tako neutralizirao kao on. Ne samo mene, nego još tri kolegice, do
mene. Čudesno sposoban čovjek, to mu se mora priznati!
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|