|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 30. 8. 2014.
Da nešto ne funkcionira u
ovoj državi, zna se dulje vrijeme. Vrtićka djeca vrlo vjerojatno to vide. Jedino
tko se sustavno pravi da je sve divno i krasno su političari. Na svim razinama.
Prihodi od poreza osiguravaju lijepu i sigurnu
egzistenciju dužnosnicima na svim razinama, od onih najviših do mjesnih odbora.
Uz svakoga političara dolazi i cijela satnija birokrata, iz
obiteljsko-stranačkog miljea. Umjesto stručnosti imamo povratak feudalizmu.
Meni se čini da je gospođi doktor Markić
i Hrastu cilj sniziti prag na 3% tako da se nađu u položaju HNS-a. To je
štetno za politički sustav Hrvatske. Zato ne mogu potpisati zahtjev za
referendum, jer još dodatno destabilizira politički sustav Hrvatske. Marx je možda dobro vidio njegovo doba,
ali je promašio budućnost. Ako povijesni razvoj ide od feudalizma ka
kapitalizmu, pa onda u komunizam, na našim prostorima iz komunizma se prešlo u
feudalizam. Ne samo kod nas, nego u većini zemalja Istočne Europe.
Kapitalizam podrazumijeva konkurenciju. Ali i odgovornost. Da bi tržište
funkcioniralo ne smiju postojati monopoli. To je bila baza ekonomske politike
Margaret Thatcher. Razbijanje svakoga monopola. Kada se uspjela
riješiti starih monopolista i kada su se neki novi klinci dočepali para, onda je
željela nastaviti istu politiku razbijanja novih monopolista, ali njezina
Konzervativna stranka nije se složila i 1990. stjerali su je s mjesta premijera
nakon što je podigla Englesku i Britaniju iz pepela. Riješila se nakupina
birokratskog kancerogenog tkiva, nastalo je novo. Birokracija guši svaki
politički sustav.
Kod nas je pak narasla do neslućenih razmjera. Ja nisam liberatarijanac. Ne
smatram da se sve treba prepusti vihoru tržišta. Uvijek na sebe gledam kao
liberala. Mi smo mala država, neke stvari trebaju uvijek ostati u rukama države,
kao što su vojska, policija, zdravstvo i temeljno obrazovanje. Država treba
štititi djecu i stare. Ali država nikako ne smije štititi nestručne, one koje su
došli na položaje po političko-obiteljskim vezama. U 21. stoljeću najzaštićenija
vrsta u Hrvatskoj nisu bjeloglavi supovi, čovječje ribice ili nešto slično.
Danas, u suvremenom svijetu, najzaštićenija vrsta je podobrazovani referent,
bilo kojeg spola, s nezavršenom srednjom školom i plaćom od 4000 do 6000 kuna
koji zapovijeda nekolicini fakultetski obrazovanih kadrova koji dobivaju plaću
za 1600 kn. Dakle, država u kojom podobrazovani debil sa stranačkom iskaznicom
šefuje fakultetskim obrazovanim ljudima koji rade ispod minimalca, jednostavno
kazano bolesna je država. Ovu mjeru privremeno je uvela Jadranka Kosor,
dakle privremeno i nije bila zakonski regulirana.
Ovo pljačkanje hrvatske mladosti, uništavanje elena i tjeranje na emigraciju
ozakonila je vlada Zorana Milanovića. U normalnim demokratskim
zemljama javnost, nakon takvoga nečega, natjerala bi triperaša iz Trnja da pod
hitno da ostavku. Ovdje su najveći mediji pisali hvalospjeve. Dakle ovo je
bolesna država, ali i bolesno društvo.
Činjenica je također da se hitno mora mijenjati ovakav
sustav biranja zastupnika. Po meni, izbori 1992. i 1995. na kojima je bio
kombinirani sustav (državne liste plus direktno biranja zastupnika) put je kojim
treba krenuti.
Novi projekt Željke
Markić ide k tome da se glasa isključivo preferencijalno, ali nažalost
se traži da se prag smanji na 3%. Prvo ima svakako logike, jer trenutno
zastupnici ne odgovaraju nikome osim svojim stranačkim šefovima. Ja sam zadnja
osoba koja je da se za to da se hrvatska politika svede na šest slova koja glase
HDZ i SDP. Ove su stranke preslične međusobno, ideološki su vrlo bliske i većinu
prije spomenutih podobrazovanih birokrata baš su ove dvije stranke namjestile.
Naravno, uz još jednu violinu.
Zvanu HNS. Koja u svakoj koaliciji ima nekolicinu zastupnika, a uvijek
ravnopravno nastupa, štoviše, ponaša se kao dominantna strana, te sustavno
uhljebljuje svoje kadrove, gdje stigne. Meni se čini da je gospođi doktor Markić
i Hrastu cilj sniziti prag na 3% tako da se nađu u položaju HNS-a. To je štetno
za politički sustav Hrvatske. Zato ne mogu potpisati zahtjev za referendum, jer
još dodatno destabilizira politički sustav Hrvatske.
Činjenica je da imamo krajnje
nesposobnu vlast koja bi da vlada Saharom, nakon dva mjeseca, počela uvoziti
pijesak. Činjenica je da najvećoj oporbenoj stranci ovaj sustav biranja
zastupnika ide na ruku i da ne želi dijeliti kolač vlasti. Obje su strane
napravile višak lokalnih samoupravnih tijela, višak birokrata, navedeno guši
hrvatsku državu, hrvatsko gospodarstvo i hrvatsko društvo. Političke stranke
rijetko kad govore istinu. Kao kod svih ovisnosti, bilo bi lijepo da sve strane
za početak priznaju da su krive za navedene postupke.
Činjenica je također da se
hitno mora mijenjati ovakav sustav biranja zastupnika. Po meni, izbori 1992. i
1995. na kojima je bio kombinirani sustav (državne liste plus direktno biranja
zastupnika) put je kojim treba krenuti. Građani trebaju imati svoje neposredno
izabrane saborske zastupnike, ali ujedno treba se znati na nacionalnoj razini
koja stranka ili koalicija ima većinu, kako bi se spriječilo male stranke da se
ponašaju po modelu HNS-a i da ucjenjuju najjaču listu.
U nekom idealnom svijetu, 50%
zastupnika bi bilo s lista, 50% iz izbornih jedinica. Time bi sačuvala
raznovrsnost političkog života, ali i stabilnost sustava. Nama hitno treba
promjena. Ali ne bilo kakva, nego dobro promišljena i realno izvodiva. Sve
ostalo, samo su laži političara.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Pitanje izbornih jedinica i dan-danas diže prašinu. Srećom, prag je i dalje na
5%.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|