|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 6. 9. 2014.
Ovo je bilo kišno ljeto. Za naše turističke radnike, ravno potresima,
kugi, gladi i ratu. Hrvatski turizam je truo. Kao i sve ostalo u ovoj
birokratiziranoj državi gdje su političari i birokrati svete krave, krupni
kapital se ne dira jer ima svoje mjesto u kancerogenom sustavu. Srednji i mali
poduzetnici, obrtnici i samozaposlene osobe su krive za lošu situaciju jer ne
dižu privatne kredite kako bi taj novac donirali birokratima, državi i krupnom
kapitalu, jer ako se ovo nastavi, ovako ili onako, svi će vrijedni ljudi u
Hrvatskoj propasti. Pa zašto ne bi, kao u stihovima Barda Leonarda Cohena,
bogatiji postali još bogatiji, a siromašniji opet više siromašniji.
Novozavjetna perspektiva
odbija židovsku percepciju da mladi plaćaju grijehe starijih generacija. U
sjajnoj Isusovoj viziji življenja, svatko je odgovoran primarno za sebe, pa onda
za svoga bližnjega kako bi dokazao da vjeruje u Boga. Vjera se očituje
solidarnošću, vjera se očituje djelima, djela su tog zbog vjere.
Doduše, Hrvatska poništava svaku smislenu kršćansku perspektivu. Jer ovdje su
starije generacije odlučile uništiti mlade. Slušam poštovanog profesora
Anđelka Akrapa, domaćeg demografa. Znanost ove države, obje grane,
prirodnjačka i društveno-humanistička nisu glupe koliko se čini na prvu ruku.
Demografija je oduvijek bila ovdje jaka, uvijek je govorila poprilično glasno.
Doduše, Anđelko Akrap, Alica Wertheimer-Baletić, Stjepan Šterc
prolaze kao starozavjetni proroci.
Nitko ih ne sluša. Dakle, prof. Akrap kaže da je ove godine trebalo biti upisano
oko 1700 prvašića više nego lani, a upisano je oko 660. Što samo znači da su ta
djeca emigrirala sa svojim roditeljima. Preko 1000 djece nalazi se vani. Rođeni
za Sanaderove vladavine, koji je bio lopina, ali znao je dati perspektivu (što
je vrlo važno), ovi ljudi su vrlo vjerojatno nestali za Milanovićeve i
Josipovićeve poremećene vladavine. Ako je nešto kod kršćanstva jasno, onda
je da onaj tko je na višem položaju snosi najveću odgovornost.
Da je Hrvatska pusta zemlja, da Hrvatska nema obradive zemlje, da Hrvatska nema
šuma, da Hrvatska nema voda, da je ovo pustopoljina kao Sahara ili Gobi, da je
ovo Moldova u kojoj Rusi od 1992. imaju svoju RAO Transnistriju, da Hrvatska
nije u EU, da Hrvatska nije dio NATO-a, da je Hrvatska neka afrička zemljica
pogođena građanskim ratom, bilo bi jasno da ljudi bježe.
Ali ovo je zemlja bez nade. U svakoj zemlji svijeta, barem se meni čini, može se
naći više nade nego u ovoj nesretnoj državi, koja je odlučila spokojno propasti.
Kao što je Churchill po legendi primijetio, ovi prostori proizvode višak
povijesti, što dokazuju prostrana groblja (Tzv. urbani mit, Churhcill nije
nikada ništa takvoga rekao, ali...). Kako je krenulo, više se neće tko imati
pokopati na tim grobljima, jer svatko imalo poduzetan i željan boljeg života, a
mlađi od 40 i ako zna imalo koji strani jezik, jednostavno će otići vani. Jer
Hrvati su odlični radnici. Jer Hrvati ne prigovaraju puno. Hrvati poštuju šefa.
Grade svoje obitelji. Odriču se. Ali ne u Hrvatskoj, nego veće desetljećima u
SAD-u, Kanadi, Australiji, Njemačkoj i širom kugle zemaljske. Nijemci obožavaju
naše radnike. Druga generacija su punokrvni Nijemci, pa onda si Nijemci lome
jezike kada izgovaraju imena kao Franjo Pooth.
Ovaj nesretni višak povijesti, svaka imalo inteligentnija zemlja pretvara u
turistički kapital. Hrvatska, kao vrlo vjerojatno turistički najgluplja zemlja
na planetu nije ni to u stanju (ne govorim o turističkim agencijama, da njih
nema sve bi propalo, već o raznim djelatnicima turističkih zajednica, odn.
birokratima u turizmu). Prva stvar što se mora izbiti iz glave je da se više
Hrvatska ne može reklamirati kao zemlja sunca i mora. Sunca ima sve manje, za
30setak godina sunčanje će izazivati rak, nekoliko tankera je u stanju zaprljati
more i što onda?
Cijela Hrvatska, od Međimurja do Dubrovnika, od Savudrije do Iloka leži na
spomenicima. Od Vučedolske kulture do austrougarskih utvrda. Doslovce, nema
mjesta u Hrvatskoj koje nema nekakve iskopine, najčešće ili rimske, ili kakva
srednjovjekovna tvrđa. Ovdje je bilo nebrojeno ratova. Imamo image ratničke
zemlje, imamo image zlih momaka povijesti, Drugi svjetski rat je ovdje bjesnio
luđački, Domovinski rat na Zapadu smatraju hibridom Drugoga svjetskoga i
Vijetnamskoga rata. To su mrtvi kapitali. Hrvatski Vojni muzej nema stalni
postav, nema svoju zgradu.
Možda se čini ovo što pišem čudnim, ali ljudi na Zapadu, primarno Amerikanci,
ludi su za vojnim turizmom. Kako SAD nema svoje povijesti prije 16. stoljeća,
sve ih zanima. Primjerice, Renesansni festival u Koprivnici ima veći potencijal
u sljedećih 50 godina nego bilo koji turistički kamp.
Podravina, koja je trenutno pogođena nezaposlenošću i havarijom lokalne
ekonomije, bio mogla biti kraj vitezova i boraca protiv Turaka, zatim npr.
Pitomača je jedinio mjesto na zemaljskoj kugli gdje se dogodila ponoćna
konjanička bitka između Rusa u Wehrmachtu i Crvene Armije. Postoje ljudi koji bi
došli i platili da vide rekonstrukciju bitaka protiv Turaka, bitaka iz Drugoga
svjetskoga rata, koji bi uživali se slikati s "rimskim" vojnicima i slično.
Ali Hrvatska turistička zajednica, ispričavam se, nema drugoga izraza, kenja o
suncu i moru. Kojega ove godine nije bilo. Dokle će tako? Vrlo vjerojatno do
skorog bankrota države. Jer Švicarci, Austrijanci i Česi su "glupani" koje
zarađuju više od turizma nego Hrvatska, a nemaju ni m od mora. A onda ćemo svi
lijepo u građanski rat. Da se Ameri vesele vijestima. "Look honey, those Balkan
savages are fighting again."
NAKNADNA PAMET (2024.):
Demografi su i dalje kao starozavjetni proroci, ali ništa se ne pomiče po
pitanju demografije!
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|