|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 17. 9. 2014.
Biti pravnik u Hrvatskoj je
u svakom slučaju čudnovato. S jedne strane, nema osobe koja ne bi htjela biti na
mjestu javnog bilježnika, a i mnogi sanjaju odvjetničke kancelarije, jer
odvjetnički posao donosi ugled i novac. Biti odvjetnik znači biti faca.
Obrazovan, blagoglagoljiv, sexy. Bilo da je riječ o ženi ili muškarcu.
Ali s druge strane, ne samo odvjetnici, nego
bilo koji pravnik koji radi u struci, mora da je izluđen pravnim neredom koji
vlada Hrvatskom. Jer budimo realni, ovo je država pravnog nereda u kojem se
zakoni mijenjaju kako to puhne kojoj vlasti. Fenomenalna je šuma propisa i
podataka koja raste svakim danom.
Referendum. Jedna stvar piše u Ustavu, druga u Zakonu, pa nek si svako
odabere što mu paše. Naravno, Ustav je najviši akt i svi niži akti trebaju biti
u skladu s njim. Ali Sabor to pretjerano ne brine. Niti to da su u Ustavu
izbrisani pojedini članci, a nije usklađena numeracija. Zapravo, Sabor i
sabornike malo toga brine. Zastupnici, 151 sretnik, žive u svome malom svijetu,
dobivaju plaću koja većina nas može sanjati. I baš im je lijepo.
Pisao sam da nisam za trenutni referendum inicijative "U ime obitelji". Doduše,
dobio sam svejedno mail kojim me pozivaju na volontiranje i davanja financijskih
sredstava. Nijedno od mene neće dobiti, jer se protivim smanjivanju praga na 3%.
Mislim da će to donijeti još veći nered u politički život. Pisao sam također da
sam za kombinirani sustav izbora. Ali, ako trenutni Zakon o referendumu i drugim
oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne
(regionalne) samouprave daje mogućnost da inicijativa sakupi svoje potpise, pa
neka ih skuplja.
Za inflaciju referenduma kriv je primarno Zoran Milanović.
Zadnji referendum koji je žalosno podijelio naciju mogao se spriječiti dogovorom
u Saboru u kojem se isti dan moglo staviti u Ustav da je brak zajednica između
žena i muškarca, te donijeti usput regulaciju istospolnih zajednica. Vuk sit i
ovca cijela. Takvo rješenje postoji u Mađarskoj. Ali, politički kapric premijera
je fascinantna stvar.
Čovjek koji odbija pomoć NATO saveza u poplavama, čovjek koji misli da se
puknuta cijev u njegovom stanju može mjeriti s gubitkom svega građana Cvelferije
(taj lijepi graničarski naziv, potomak sam graničara i drag mi je i volim svoje
graničare, bilo Podravce, bilo Slavonce, bilo Srijemce). On je tip koji se u
stanju zaratiti s EU da bi spasio glavare jugoslavenske kilerske službe. A to
što gospodarstvo umire, nikome ništa.
Otvoreno na HRT1 u utorak navečer u kojem su sudjelovali Arsen Bauk (nomen
est omen), Davorin Mlakar iz koalicije SDP-HDZ i nasuprot njima
Željka Markić i Vilim Ribić iz koalicije "I mi
bi u Sabor", bio je najbolji poziv svim mlađima od 40 godina, po mogućnosti s
malom djecom, a može i bez nje, da napuste ovu prokletu zemlju.
Jer dok poplave harače i nezaposlenost ubija, ovi ljudi se svađaju oko svoje
želje za saborskim plaćama. Koalicija SDP-HDZ ne žele pustiti druge u svoj dio
pješčanika, jer tako bi im se komplicirao život. S druge strane, moramo shvatiti
i koaliciju "I mi bi u Sabor". Jer saborska plaća je super. A tek mogućnost
ucjenjivanja političkog protivnika po uzoru na političku školu Vesna-Radimir je
neiscrpna. Izađeš jednom na izbore, četiri godine si miran.
Poplave su fascinantne, jer nažalost narodna izreka da nevolja nikada ne dolazi
sama se ispunjava. Ne samo da ljudima prijeti da ostanu bez svega, nego redovno
slušaju umotvorine već spomenutog premijera. Živo se čudim vatrogascima i
unesrećenima da pristojno trpe toga nepristojnog čovjeka. Sasvim je očito da
Hrvatska treba u sljedećim godinama nove nasipe jer vrijeme i klima se očito
mijenjaju. Tko će to sve financirati?
Zoran Milanović je Zoran Milanović. Postat će dio narodnih priča. Nešto kao
blesava verzija Kraljevića Marka ili cinični Musa Kesedžija, mitski lik koji
dolazi u nevolji i čini situaciju pet puta gorom nego što stvarno jest. Ono što
fascinira je da su sabornici male kopije Milanovića koji izgleda odbijaju
shvatiti kakva je stvarna situacija u Hrvatskoj.
Živeći u svome malome saborskom svijetu, primajući preveliku plaću, jedući
povoljnije nego puk, imajući besplatni prijevoz i sve moguće benificije, gospođe
i gospoda u Saboru ne shvaćaju da su oni Versailles suvremene Hrvatske, dok je
Zoran Milanović Luj XVI., a Ivo Josipović je Marija Antoaneta.
Ali ono što od svega najviše fascinira je da su svi redom navedeni prespavali
francusku povijest druge polovice 18. stoljeća.
Nadajmo se da njihovo neznanje neće platiti politički puk. Taj isti puk kojega
svi navedeni izrazito preziru jednako kao i francuska kvazielita toga doba
tadašnji francuski puk.
A dok neće biti kruha, onda će
biti nevolje.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Količina negative koja je vladala 2014., društvo i politiko, i dalje me
fascinira.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|