|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 26. 9. 2014.
Ova godina jedna je od onih
u kojima se čovjek osjeća nemoćno. Najsretniji su ateisti jer njima sve ide na
mlin njihovih teza. Kakvo je to uzvišeno biće koje dopušta ovakvu količinu
nesreće? Stvarno, sasvim je to legitimno pitanje. Ali u ovome mulju od hrvatske
stvarnosti, građani su se iskazali. Svaki put kada poplave napadnu neko mjesto,
vidimo hrpu ljudi kako se ujedine, kako prave nasipe i kako iskreno pomažu
bližnjemu.
Na lokalnoj se razini uvijek nađe netko tko
povede, tko se dere na sve. Obično je to kakav načelnik, šef DVD-a ili
župnik, ali zna se tko je gazda. Zna se u koga se gleda kada se zapne. To
ona žena ili onaj muškarac koji nosi onu kritičnu vreću na kritično mjesto,
ona ili onaj koji kaže da će sve biti u redu i svi joj/mu vjeruju. Neki
ljudi rođeni su vođe. Drugi su pak kao Zoran Milanović,
samoljubivi bleferi bez pokrića.
"Smrt novinarima" grafit je
koji ocrtava stanje hrvatskoga duha i produkt je specifičnog okruženja u kojem
se glasnike ubija, a nevolja ostaje. Zašto su mediji zavijeni u crno? Pod jedan,
jer nije diktatura. Tko hoće vesele vijesti, neka se slobodno preseli u Sjevernu
Koreju ili Rusiju. Tamo cvate cvijeće. Neprijatelj se zna, SAD, Japanci ili
Ukrajinci. Život je predivan, osim što u Sjevernoj Koreji umrete od gladi, a u
Rusiji postoji dobra mogućnost da vas mobiliziraju te da poginete u Ukrajini, na
tuđoj zemlji. Ukrajinskog vojnika ne zanima vaše osobno mišljenje, vi ste samo
obični okupator.
Pod dva, mediji samo opisuju
kakvo je stanje u državi. Nisu mediji izmislili krizu, nego je kriza tu prisutna
predugo. Nije samo tu tako, kubure Grčka, Španjolska, a niti Italiji baš ne
cvatu rožice. Nigdje, osim vjerojatno u Njemačkoj i Skandinaviji, nije zabavno
biti mlađi od 40 godina. Europa je jednostavno skrahirala, jer nijedna država
više ne zna koji su joj interesi. Znaju Amerikanci. Znaju Rusi. Ali Europa je
moralno, gospodarski i politički bankrotirala, što podjednako veseli već
spomenute Amerikance i Ruse. Eutanazija je europski hit. Najbolje je za Europsku
komisiju da se sve mlađe od 35 EUtanizira, i zamijeni jeftinijim azijskim
modelima, manje troše i naviknuti su na diktaturu. Unija ima smisla. Komisija
nema.
Ta smiješna Europska komisija,
to je hrpa preplaćenih birokratskih bezveznjakovića bez trunke karizme. Škoti
nisu izašli iz Velike Britanije, pa je malo odgođena još jedna institucionalna
kriza Europske unije. Ali što ako počne rat u Kataloniji koji zaziva španjolska
vlada? Što ako se raspadne Belgija? Ništa se neće dogoditi. Ti bezveznjakovići i
dalje će davati svoje izjave, kao što su davali za rata u Hrvatskoj, tako ih
živo zaboli za Ukrajinu. Ti preplaćeni birokrati ne znaju voditi.
U nesretnoj hrvatskoj
povijesti, narodni velikani uglavnom su loše završavali. Zrinske i Frankopane
sasjekli su katoličkim mačem velike maćehe Austrije. Ban Jelačić dobro se borio
u ratovima, ali Hrvatska je i dalje ostala razjedinjena i više je mitska ličnost
nego što je stvarno nešto napravio. Zašto je ukinuo feudalizam? Zato što je
Hrvatska bila pred revolucijom i raspao se feudalni sustav. Da bi spriječio
revoluciju, mobilizirao je kompletnu Hrvatsku, treći i četvrti poziv, te napao
Mađarsku.
Otac Domovine Ante
Starčević i Stjepan Radić bili su nepopravljivi
pacifisti, pobožni katolici koje je Kaptol strastveno mrzio i koji su cijeli
život bili oporbeni vođe, a nikad nisu imali priliku vladati. Drugi je još k
tome i tome ubijen. Tito, veliki svjetski igrač, bio je klasični genocidni ratni
zločinac i korumpirani diktator, ne može biti nikome uzor. Franjo Tuđman,
bio je na čelu Hrvatske, ostat će vječno zapisan zlatnim slovima, ali nije se
nimalo razumio u ekonomiju. Pojeo ga je rak neposredno poslije rata i nije bio
pri zdravom rasuđivanju. Ivica Račan bio je kronično
nesposoban.
Od svih ljudi, na čelu velikih
organizacija u 20. stoljeću u Hrvatskoj ostaje jedino ime Franje
Kuharića. Kada se sve pogleda i usporedi s npr. Josipom
Bozanićem, onda se vidi koliko je taj čovjek bio sposoban. Crkva je
najstarija organizacija na svijetu. Bilo koji njezin dio i njezino krilo (RKC,
razne nacionalne pravoslavne, grkokatoličke i protestantske crkve) imaju
kontinuitet od dva tisućljeća. Nije da baš uvijek dobro odaberu svoj upravljački
kadar, ali kardinal Kuharić bio je baja spram većine narodnih vođa.
U totalitarizmu, umjesto da se
RKC u Hrvatskoj zatvori, kao pod Stepincem, ona se otvorila prema društvu.
Postojao je pluralizam unutar tadašnje Katoličke crkve u Hrvata, postojala je
živa teološka rasprava; karitativna djelatnost bila je prepoznata u društvu, a
crkveni mediji su cvali. Kuharić je čak dvaput javno pozvao da se ne pale i ne
kradu srpske kuće, prvi put u kolovozu 1991., drugi put u kolovozu 1995.
Posvađao se s Franjom Tuđmanon zbog njegove politike spram BiH.
Bio je čovjek sa stavom, čovjek kojeg se volilo, čovjek koji je vodio, čovjek
nade.
Žalosna je činjenica da u
Hrvatskoj nema više vođe takvoga kalibra. Kada ga nađemo, vijesti će postati
bolje. Živnut ćemo. I nećemo više čitati po zidovima da nas novinare, ili bilo
koga drugoga, treba ubiti.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Malo sam preduge tekstove pisao u drugoj polovici 2014.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|