|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 12. 11. 2014.
Prvo što se dobro može reći
o kampanji je da postoje samo tri ozbiljna kandidata. Ivo Josipović, Kolinda
Grabar-Kitarović i Milan Kujundžić vrhunski su u svojim profesijama i to im
nitko ne može oduzeti. Činjenica da ljudi s ozbiljnim karijerama žele biti
predsjednik/predsjednica države govori da je to mjesto, iako bez pretjerane
moći, primarno stvar prestiža.
U najlagodnijoj poziciji
nalazi se Milan Kujundžić, koji se smjestio na desnici. Njega
ne zanimaju glasovi centra i ljevice, zadatak mu je etablirati se kao desni
političar i može mirne duše reći sve što zaista misli. Za sada uspješno
mobilizira onaj dio desnoga glasačkoga tijela za koji je Kolinda
Grabar-Kitarović preumjerena i prezapadno usmjerena. Slobodno može udarati po
Josipoviću i po Milanoviću, ne mora biti umjeren. Prisutan je u
medijima i bilježi dobar postotak glasova. Iako se na prvu ruku čini da je
primarno smetnja Kolindi Grabar-Kitarović, on je puno veći
problem Ivi Josipoviću. Prvo, sustavno ga napada. Drugo, povećava broj glasača
koji će izići na izbore, što primarno odmaže Josipoviću. Treće, vrlo vjerojatno
će pozvati svoje birače da u drugom krugu glasaju za Kolindu Grabar-Kitarović.
Kujundžićeva kampanja je jasna i za sada uspješna. Što god napravio, Kujundžić
se nalazi u win-win situaciji.
Predsjednik Josipović je od prvoga dana svoga mandata u kampanji i nalazi se u
najboljoj poziciji od svih kandidata. Dvosjekli je mač činjenica da nema svoga "Kujundžića".
Pozitivno je to što ljevica ima samo njega kao lijevoga kandidata, pa se ne
rasipaju glasovi. Ali, negativno je to da taj nepostojeći drugi lijevi kandidat
nema koga pozvati da daje svoje glasove Josipoviću. Jer glasači desnice, unatoč
P.R. magli koja se proizvodi, ne glasaju za Ivu Josipovića.
Plus toga, nervozne reakcija, primjerice neukusna optužba da Kujundžić prima
plave koverte, sigurno ne pomažu. Još jedna činjenica koja odmaže Josipoviću je
to da je kandidat SDP-a. Ako iza tebe stoji Zoran Milanović, to je katastrofalno
samo po sebi. Plus plus toga, nema na drugoj strani babaroge u obliku
Milana Bandića, koji je mobilizirao značajan broj glasova sa centra u
korist Ive Josipovića.
Kampanja Kolinde Grabar-Kitarović je blago kazano čudna. HDZ se ponaša tako kao
da očekuje da će predsjednički mandat doći sam od sebe. Ova kockarska taktika da
se zapravo nikome ne zamjerava i pušta Milana Kujundžića da izvlači tešku
artiljeriju lako se može obiti u glavu HDZ-u. Teško je nešto smisleno napisati o
kampanji za koju imam osjećaj kao da ne postoji. Ako HDZ nekome plaća da vodi
kampanju, ja bih tražio povrat novca.
Možda će zvučati čudno što ću napisati, ali u predsjedničkoj kampanji, pogotovo
u Hrvatskoj, predsjednički programi su sporedna stvar. Osim ako se ne ubaci neka
lako pamtljiva fraza kao "nova pravednost". Zapravo, da se pita građanina koje
su bile pet temeljne točke predsjedničkog programa Ive Josipovića, Milana
Bandića i Nadana Vidoševića (zanimljivo kako su posljednja dva
u Remetincu), sve me strah kako će itko znati odgovor. Kampanja Ive Josipovića
se svodila na to da je fin, pristojan i nekorumpiran, Milan Bandić je htio
delati na nacionalnoj razini, a Nadan Vidošević se nudio kao uspješan
i lijep. Dramiti da sadašnjih troje kandidata nemaju programe, licemjerno je.
Kada ovo pišem, srijeda je 12. studenog 2014. Premijer Milanović je mrtav-hladan
izjavio da nema gladnih u Hrvatskoj, nakon što je Hrvatsku obišla priča kako
dobar dio školske djece u Belom Manastiru nemaju ni pet kuna kako bi si kupili
topli obrok u školi. Dakle, ljudi ne mogu odvojiti oko sto kuna mjesečno za
svoju djecu. Istina, ovo nije Etiopija, pa se ne umire od gladi, ali kada u
državi Europske unije 100 kuna mjesečno postane luksuz, a pučke kuhinje i tzv.
socijalni dućani niču širom Hrvatske, onda možemo mirne duše govoriti o gladi.
Ali, izgleda da je problem da odbijamo jesti crni kruh.
Tri godine je Isus djelovao na zemlji. U te tri godine okupio je ljude oko sebe,
ostavio toliko traga da se dvije tisuće godine kasnije i dalje sustavno svađamo
oko njega. Dakle, ako je pred dvije tisuće godina u rimskoj nedođiji bilo moguće
iz ničega stvoriti takav pokret koji još uvijek je temelj euro-američke
civilizacije, onda je jedan premijer u maloj Hrvatskoj mogao nešto napraviti u
svoje tri godine. A napravio je veliko ništa.
Nalazimo se debelo u predsjedničkoj kampanji. Glavno pitanje je hoće li se u nju
aktivno uključiti i premijer. U slučaju ako se aktivno uključi i krene
"podupirati" Ivu Josipovića, onda će se HDZ-ova kocka isplatiti. Usred krize,
sasvim osobno očekujem od predsjedničkog kandidata da pobudi nadu u ovoj
nesretnoj i uspavaloj zemlji koju svakim danom napušta sve više mladih. Hrvatska
se treba pokrenuti. Zadnjih godina krenula je unatrag. Moramo naprijed!
NAKNADNA PAMET (2024.):
Kamo sreće da mogu loto broje tako dobro predviđati kao što sam analizirao
predsjedničku kampanju 2014.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|