|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 5. 1. 2016.
Tko je kriv za ovakvo stanje?
Povijesno gledajući, svi pomalo, a ja imam (ne)sreću da sam teolog, pa svijet
jedino mogu gledati iz historijske perspektive, jer kršćanski kulturni krug ima
linijski doživljaj povijesti, kreće se u ruralnom Edenu da bi se završilo u
Nebeskom Gradu. Glavni problem je Hrvatske da ovdje postoji višak povijesti,
kako je to Churchill navodno rekao, a glavni dokaz su prostrana groblja. Kako je
krenulo, neće više biti ni groblja.
Hrvatski jezični portal
tvrdi da je shizofrenija duševna bolest koju karakterizira rascjep ličnosti s
teškim poremećajima emotivnog života, gubitkom osjećaja za realnost,
halucinacijama i bizarnim, često regresivnim ponašanjem. Slika i prilika
suvremene Hrvatske. Prošlih četiri godine pod Zoranom Milanovićem bile su dno
dna za mirnodopsko doba. Na prvi pogled, Milanović se ne može mjeriti s
Pavelićem i Titom i s njihovom sotonskom proizvodnjom masovnih
stratišta.
Milanovićev Jasenovac i Bleiburg su sva ona nerođena djeca
koja su po logici stvari se trebala roditi u zadnje tri godine njegova mandata i
koja se neće roditi sljedećih dvadesetak godina. Ujedno, Hrvatska je ostala bez
najmanje 150 000 mladih za vrijeme njegova vladanja. Izgleda da hrvatska
shizofrena javnost ne shvaća baš najbolje razliku između kako se emigriralo za
Jugoslavije kada se iz socijalističkoga raja išlo primarno u Njemačku i kako se
danas emigrira. Tada su slabo obrazovani muškarci iz onih krajeva koji su
uglavnom dali više vojnika za NDH nego za NOB, ostavljali svoje žene i djecu i
išli na "privremeni" rad i živili u nimalo lijepim uvjetima po raznim
kontejnerima. Sav taj silni novac je završio u Hrvatskoj. Sagrađene su mnoge
kuće, sagrađene su mnoge crkve, od tih novaca se plaćao porez u SFRJ kojim se
onda, među ostalim, pokrivalo i gubitke nerentabilnih socijalističkih
mastodonata. Plus toga, SAD je davao masovno kredite drugu Titu samo da bi se
živciralo SSSR. Zato danas jugonostalgičari koji cendraju za komunizmom su
najniža bića u nekom duhovnom smislu. Cendraju za lažnim komunizmom koji je
prosperirao od njemačkoga rada i američke obijesti, a pritom imaju hrabrosti
tvrditi da je kapitalizam nešto loše, a najbolje su poslovale one jugoslavenske
firme koje su na kapitalističkim osnovama pelješila mala tržišta Afrike i Azije.
Danas iz Hrvatske odlaze visokoobrazovani ili pak visokokvalificirani radnici,
tj. cijele obitelji, bilo s djecom ili bilo bez djece. Mlade u Hrvatskoj ne
zanimaju Tito, Pavelić (koje na moju nesreću ja ovdje spominjem), ne zanima ih
život u kojem svekrve i punice diktatorski vode njihove živote, u kojima starije
socijalističke generacije optužuju one rođene u osamdesetima za propast
Jugoslavije (bit će da su u vrtićima bile ilegalne grupe koje su rušile
socijalizam), ne zanima ih država u kojoj jedini prosperitet je da čovjek dobije
posao u državnoj službi. Za sve je kriv kapitalizam, a nitko ne želi raditi u
privatnom sektoru. Bez mladih ljudi i bez djece nema budućnosti. Hrvatsko
društvo ima halucinacije da se može bez mladih.
S druge strane, domaći apologeti kapitalizma su uglavnom bogataška djeca
komunističkih dužnosnika i djeca pripadnika UDB-e, koja su si osigurala svoj
financijski kolač i svoje bogatstvo poslujući isključivo s državom. Nema ništa
gore kada prebogato bahato dijete komunizma priča i zastupa kapitalizam, a
jednako takva groteska su profesori zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta koji
zastupaju "radnička" prava, a pet dana nisu bili na realnom tržištu. Zbog svega
ovoga, ovo je jedno bolesno društvo. U kojem nitko iole normalan ne želi
živjeti.
Pitao me jedan prijatelj, sasvim bolno i iskreno nek' mu kažem zbog čega treba
ostati u Hrvatskoj? Ja pak više ne vidim nikakvog razloga ostanku u Hrvatskoj,
osim obiteljskih veza i nekakve činjenica odgovornosti zbog predaka koji su
smrdili po austrijskim, starojugoslavenskim, endehaškim i komunističkim
zatvorima i logorima zbog duge jezičine i zato jer nisu mogli pristati da im se
negira Hrvatska i hrvatstvo. Ali, zasigurno ti zatvoreni naivci nisu željeli
Hrvatsku u kojoj nema nikakvog mjesta za išta mlađe od 40 godina i u kojoj je
presudno pitanje je li u pravu Tito ili Pavelić. Povijest se ne može jesti.
A Božo Petrov neka slobodno pregovara do Božića 2019.
Ali što je mladost nacije spram činjenice da predsjednik Sabora ima policijsku
pratnju. To je apsolutno najvažnija tema na svijetu. Možda sasvim opravdano
zaslužujemo da nestanemo kao narod. Jer narod koji odbacuje svoju mladost i
šalje ih u Australiju, Kanadu, Njemačku, Skandinaviju, Irsku i drugdje ne
zaslužuje nikakvu budućnost. Imate Hrvatsku. Moja generacija ima Australiju,
Kanadu, Njemačku, Skandinaviju i Irsku.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Dio ljudi i dalje bježi, značajan dio se vratio. Valjda nam je takva sudbina.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|