|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 16. 2. 2016.
Odnosi crkve i države skoro se uvijek u
središtu hrvatskog političkog života. Ante Starčević bio je najomraženija
osoba na Kaptolu u svoje doba, svećenicima je bilo apsolutno zabranjeno
podržavati Starčevića i njegovu stranku, rijetki su svećenici to pravilo
kršili. Jedan od njih bio je Juraj Žerjavić, upravitelj župe i svetišta u
Mariji Bistrici, centralnog kajkavskog prošteništa, koji je de facto
financirao Stranku prava u jednom dugom razdoblju. Žerjavić je bio nestvaran
lik, kao da je ispao iz narodnih priča, sposoban, inteligentan i nadasve
duhovit svećenik, koji je stvorio suvremeno svetište u Mariji Bistrici, a
ono je danas centralno proštenište svih hrvatskih katolika na svijetu.
Kada je Starčević otišao pred Gospodina,
sljedeća žrtva Kaptola i kaptolskih novina postao je Stjepan Radić. Količina
blata koja je dolazila iz smjera Katoličkog lista prema Radiću bila je
zavidna, a prednjačio je urednik Stjepan Bakšić, koji je bio Jugoslavenčina
na kvadrat. Nije za odmet spomenuti da su Starčević i Radić bili gorljivi
vjernici, pobožni katolici i hrvatski domoljubi.
Činjenica da su Starčević i Radić bili u sukobu s
Kaptolom i s Vatikanom uvijek čudi moje čitatelje i slušatelje. Kasniji
sukobi između Pavelića i Stepinca, pa onda Tita i Stepinca bili su
sasvim drugačije prirode, Tito je opelješio RKC, uzeo joj posjede, oteo
joj je tiskare (podosta komunističke literature i novina je bilo
štampano na katoličkim tiskarskim strojevima), pobio dio klera i biskupa
(o običnim vjernicima da ne govorimo). Kao vrhunac svega, Tito je
nespretno i nepripremljeno pokušavao staviti kardinala Stepinca pod
svoju kontrolu, na vrlo sličan način kao što je to htio Pavelić, na što
je Stepinac totalno poludio i radije otišao u zatvor nego da služi
čuvenog zagorskog maršala.
Tito je bio kao teflon, ništa se na njega nije
lijepilo, a valjda jedini put da se opekao u velikoj igri s nekim, to je
bilo sa Stepincem. Tito zbog pritiska SAD-a i činjenice da je primao
masovnu američku financijsku pomoć jednostavno nije mogao tako lako
ubiti Strepinca. Da nije bilo SAD-a, Katolička crkva ne bi preživila u
Jugoslaviji.
Ukrajinska katolička crkva, kao najveća
grkokatolička crkva na svijetu, nije imala tu sreću da živi relativno
lagodnim životom kao RKC u Jugoslaviji. Dolaskom zapadnog dijela
Ukrajine u sklop SSSR-a, Staljin 1946. nasilno pripaja UKC Ruskoj
pravoslavnoj crkvi, njezine vladike i svećenike zatvara u gulage, a
jedini živi vladika ostaje Josif Slipij, glavar crkve i veliki nadbiskup
Lviva, a tek daleke 1963. biva pušten iz gulaga i to akcijom velikoga
pape Ivana XXIII. Ukrajinska crkva čudesno funkcionira u totalnoj
ilegalnosti, a u prosincu 1989. Sovjetski Savez ponovno dopušta slobodno
djelovanje ukrajinskim grkokatolicima.
U subotu su se konačno sastali papa Franjo i
moskovski patrijarh Kiril, to je takav prvi sastanak u povijesti.
Vatikanska diplomacija ponovno je odlučila žrtvovati Stepinca i Slipija
u korist svoje vanjske politike. Očito da Lepoglava i Sibir nisu bili
dovoljni da se ponizi vjernički narod u Hrvatskoj i Ukrajini, Vatikan je
još jednom opalio pljusku vjernicima u tim zemljama. Kao što znate, vrlo vjerojatno rijetko tko piše
tako pozitivno o papi Franji u hrvatskom medijskom prostoru kao ja, ali
ova ekumenska gesta plaćena je preskupo.
Dobiva se osjećaj kao da je
Vatikan opet prepustio Ukrajinsku katoličku crkvu na milost i nemilost
Moskve (sami ukrajinski katolici vrlo se glasno bune), a žrtvovana je i kauza kardinala Stepinca i to za ljubav Beogradu. Gledajući "Oko
magazin" RTS-a na temu toga susreta (https://www.youtube.com/watch?v=6cSHhDjyN-8),
po svemu sudeći papinski nuncij Alessandro D'Errico u Hrvatskoj u
najmanju ruku prešućuje neke bitne detalje deala između Vatikana, SPC-a
i srpske države, koji idu na štetu katolika u Hrvatskoj. Ali to nije
ništa čudno rekli bi nam Ante Starčević i Stjepan Radić, sve je to već
viđeno.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Rijetko koji potez vatikanske diplomacije se dugoročno pokazao krivim kao ovo
popuštanje Rusima.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|