|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 30. 3. 2016.
Prošao je Božić, prošao je Uskrs,
vrijeme prolazi, novi autobusi, vlakovi i zrakoplovi mladih Hrvata idu u
Njemačku, Irsku, Kanadu i širom zapadnog svijeta. Zanimljivo, nitko ne ide u
Sjevernu Koreju, Kubu ili pak u afričke ili azijske zemlje, unatoč primjerice
velikoj simpatiji Stjepana Mesića spram Kim Jong-una i njegovim odlascima u
radnički raj gdje još uvijek vlada "narodna" demokracija.
Uskrs je stožerni blagdan
kršćanstva. Srž Uskrsa je nepobjedivost života, jedan ludi optimizam da život
nema kraja, da se smrt može nadvladati i da ništa nije nemoguće. Iako u
mitologijama širom svijeta ima takvih motiva (dovoljno je spomenuti pticu
feniks), nema nijedne religije na svijetu koja postavlja toliko naglaska na nove
početke. Novi zavjet i evanđelja su puni primjera kada Isus uzima grešnike i
slabe u zaštitu, kada im kaže da su im grijesi oprošteni, da je sve zlo
izbrisano i da su u svakom pogledu čisti i da su djeca Božja bez obzira na sve.
Pravoslavlje je zapelo u osmom stoljeću i u nekoj čudnoj monaškoj duhovnosti
koja se u susjednoj Srbiji svodi na to da političari masovno grade crkve i
zadužbine kako bi se svidjeli narodu (vidjeti zadnji broj NIN-a, članak
"Peru i pare i savest") ili se pak svodi na
monaške centre za odvikavanje od narkotika u kojima je lopata glavna odgojna
metoda (zloglasni svećenik Branislav Peranović osuđen je na dvadeset
godina zatvora zbog ubojstva svoga narkomanskog štićenika).
Katolička crkva u Hrvatskoj lagano se gubi u realnosti, ali u trijumfalizmu
preuzimanje vlasti, primjerice procrkveni kadrovi su Božo Petrov, Tim
Oreskovich, Stjepo Bartulica. Meni inače vrlo simpatičan
đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić za masovni odljev mladoga
stanovništva optužuje, među ostalim, pomodarstvo i želju mladih da valjda imaju
25 kuna veću plaću jer eto žele nositi skupu odjeću i hrpa su sebičnjaka.
Biskupi u Hrvatskoj nose najskuplju odjeću, žive u srednjovjekovnim palačama,
voze se u najskupljim autima, te nemaju pojma kako žive prosječni Hrvati u
svojim dvadesetima i tridesetima godinama. Biskupi su valjda među zadnjim
osobama koje imaju pravo prozivati mlade za odlazak iz ove zemlje u kojoj
nedostaje opće stabilnosti, u kojoj ne postoji perspektiva za nikoga mlađega od
45 godina i u kojoj pristojnost je nepoznanica, pa je tako jedna od
najpoznatijih "kršćanskih" političarki, eurozastupnica Marijana Petir
tviteraški i nepristojno privatizirala Boga kada su ISIL-ovci u Brüsselu pobili
one nesretne ljude, a sama je sreća da nitko od Hrvata u Belgiji im se nije
pridružio na groblju.
Ovoga vikenda je Irska slavila sto godina od slavnoga Uskršnjega ustanka kada su
malobrojni irski nacionalisti zauzeli Glavnu poštu u Dublinu i šest dana
odolijevali napadima višestruko jače engleske JNA u borbi za ideju irske
republike. Irski nacionalisti su u principu ljevičari, ali za ustanak odabran je
simbolično Uskrs jer je Irska još i danas kršćanska nacija i to unatoč općem
kolapsu institucionalne crkve zbog pedofilije (vidjeti odličan irski film
"Kalvarija" iz 2014.). U povijesti Irske ima jednako padova kao i u povijesti
Hrvatske, Irska je bila zemlja iz koje se iseljavalo, Irska je više put tonula,
ali se uvijek vraćala na svjetsku scenu i dan danas njezino gospodarstvo je u
cvatu. Zato i Hranićevi mladi Slavonci tako rado idu tamo, ali i puno
Zagrepčana. Irskoj su potrebni mladi ljudi.
U Hrvatskoj mladi nisu nikome potrebni, ni lijevima, ni desnima. U Hrvatskoj
nema danas optimizma, Hrvatskoj nedostaje elana. U Hrvatskoj ima samo mjesta za
one sa članskim iskaznicama političkih stranaka, samo za one koji su bliski s
biskupima. Ova zemlja će se pretvoriti u Estoniju, u ljubimicu neoliberalnih
snaga, dakle bit će jedan starački dom u izumiranju. Ali koga to zanima. Biskupe
i političare ponajmanje. Očito i Hrvatskoj treba Uskršnji ustanak, ne oružani,
nego intelektualni i ekonomski, jer mirotvorstvo je ustavna kategorija. Hrvatsku
treba vratiti hrvatskim građanima, kao što su 1916. Irci željeli vratiti Irsku u
svoje ruke.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Stvarno me smetalo da toliki ljudi idu u inozemstvo dok se politika nije nimalo
trudila ih zaustaviti.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|