|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 30. 5. 2016.
Krajem svibnja dani su ponosa i slave. Dan državnosti nekada se slavio
30. svibnja i žalosno je da danas taj dan više nije to što je bio. Hrvatski
Sabor bio je čuvar hrvatske državnosti, a prva sjednica suvremenog
višestranačkog parlamenta 1990. društveno je najrelevantniji događaj. Donošenja
Božićnog Ustava krajem te iste godine jednako je važno. Odluka društva da
većinski glasa za HDZ i Koaliciju narodnog sporazuma spram Saveza komunista
Hrvatske - Stranke demokratskih promjena bila je zrela, bila je važna jer
fašizam i komunizam su najveća zla suvremenog svijeta.
Niti HDZ, niti Koalicija
nisu planirali rušiti Jugoslaviju, već se tražila reforma zajedničke
jugoslavenske države na konfederalnim principima. Mora se reći, da uz Hrvatsku,
jedino je Slovenija bila za takvu reformu. Slobodan Milošević je ovladao
Kosovom, Vojvodinom i Crnom Gorom, time imajući pod sobom polovicu glasova u
Predsjedništvu Jugoslavije. Makedonija i BiH bile su također čvrsto u
komunističkim rukama te iste 1990., a JNA je bila zadnja staljinistička vojska u
cijeloj Europi, jer komunizam se raspao na cijeloj kontinentu 1989., osim u
Albaniji i u Jugoslaviji.
Godinu dana kasnije kada je 28. svibnja 1991. predstavljen Zbor narodne garde
na Zagrebovom stadionu Hrvatska se nalazila usred bujajuće pobune dijela
srpskoga stanovništva kojom je dirigirao Beograd, a koja je imala djelatnu
potporu JNA. Beogradski mediji bili su puni govora o ustašama u Zagrebu. Kada
pogledamo zapovjednu trojku toga dana vidimo Franju Tuđmana, Martina
Špegelja i Josipa Boljkovca, dva bivša generala JNA i jednoga staroga
oznaša. Tuđman je bio najmlađi general JNA, Špegelj vrlo vjerojatno
najinteligentnija osoba koja je obukla SMB uniformu, a Boljkovac je bio stara
tvrda bezbednjačka lisica. Koliko su ustaša njih tri skupa poslali na drugi
svijet, teško je reći, ali prozvati tri stara partizana za ustaštvo graniči s
ludilom. Ta vojska koja je predstavljena pred 25 godina, odnijela je pobjedu u
ratu. A ta pobjeda smeta Srbiji i dijelu ljevice u Hrvatskoj.
Kao što su 1990. i 1991. beogradski mediji i beogradski establishment brujali o
ustaštvu, tako sad dio domaće ljevice također bruji o ustaštvu i o fašizaciji
društva. Kao što je 1990. taj impuls došao iz Beograda, jednako tako je došao i
ovaj val iz 2015. Prva osoba koja je govorila o povampirenom ustaštvu,
fašizaciji Hrvatske i svim tim glupostima u prvoj polovici 2015. bio je
Aleksandar Vulin, ministar rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih
pitanja u srbijanskoj vladi, čovjek s hrvatskim prezimenom, ali s velikosrpskim
aspiracijama, posljednji ortodoksni miloševićevac u Srbiji, spoj wannabe
Che Guevare i Čiča Draže.
To što srbijanski dužnosnici Hrvatsku krste ustaškom, to je normalno, jer
srbijanska politička elita ne može Hrvatsku vidjeti nikako drugačije. Što reče
jedan major JNA pred Vukovarom 1991.: "Da li se oni zvali pravaši, zengovci,
hosovci, mupovci ili hadezeovci, za nas su oni samo - ustaše!" Ali to da je
dio hrvatske ljevice odlučio koristiti se tim vulinovskim metodama, to je poraz
zdravoga uma, to je poraz svakoga zdravoga političkoga razmišljanja. Hrvatska
nije NDH, Hrvati nisu ustaše, Pavelić je vojno i politički bankrotirao,
ovaj sustav i ovaj država stvoreni su na 30. svibnju i 22. prosincu 1990.
Čitajući zadnjih dana članke o fašizaciji Europe na stranicama BBC-a i na
stranicama New York Timesa, ne spominje se Hrvatska, unatoč jakoj propagandi
ljudi profila Srećko Horvat koji kmeče i kriče na svim stranama da je
ovdje zavladao crni fašizam. Ovdje je 1941. stvarno zavladao crni fašizam i noć
je gutala nevine ljude. Ovdje je 1945. zavladao crveni fašizam i opet je noć
gutala nevine ljude.
Ovaj današnji dan bi trebao biti Dan državnosti jer suvremena hrvatska država
uspostavljena je na liberalnodemokratskim principima. Ova naša suvremena
Hrvatska nema svoje jasenovce, bleiburge i gole otoke. Ova naša
Hrvatska je zemlja u kojoj ima mjesta za sve, bilo lijeve, desne ili one
malobrojne s centra. Žalosno je da su to danas skoro svi zaboravili. Da je barem
svaki dan sretan kao što je bio 30. svibnja 1990.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Ponekad ljudi vole govoriti da je prije bilo bolje, ali 2016. zasigurno nije
bilo bolje.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|