|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 17. 6. 2016.
Gledajući jučer kako pada trenutna
naša vlada, iskreno sam bio sretan i nesretan. Nesretan sam bio jer ispada da su
Hrvati svadljivi narod koji obožava biti nesložan. Ima nešto onako pravo
mediteranski u padu ove vlade. Slične se stvari redovno događaju u Italiji,
Grčkoj, Španjolskoj, pa čak i u jednoj Belgiji, koja je daleko od Mediterana,
ali historijski gledano, bila je dosta dugo pod španjolskom krunom. Sreća je da
je pad vlasti prošao mirno, bez uobičajnih balkanskih običaja da se prilikom
pada vlasti zatire druga strana do sedmoga koljena.
Nekada su širom Panonije
živjeli Nijemci. Počeli su dolaziti u ovu zemlju kako je krenula obrana protiv
osmanskih osvajanja. Veći val doseljavanja bio je u 18. i 19. stoljeću.
Podunavski Švabe, Volksdeutscheri, većinom katolici, nešto manje luterani, bili
su rasprostranjeni širom Slavonije, u predjelima oko Banje Luke i po sjeveru
Bosne, bilo ih je pogotovo puno u Banatu. Vladimir Geiger potrošio je
puno tinte kako bi objasnio nestanak tih ljudi s naših područja od 1944. do
1946. Jednostavno, uz Talijane na Jadranu, Nijemci su većinom počišćeni iz
Jugoslavije. Apsolutno najveće žrtve poraća, kolektivna krivica, kolektivna
otimačina, kolektivno brisanje iz javnog pamćenja. Pred Drugi svjetski rat u
Hrvatskoj je bilo oko 100 tisuća Nijemaca. Danas ih ima oko tri tisuće.
Slušajući jučer navečer prof. Željka Tanjića u Matici hrvatskoj na
tribini pod vodstvom prof. Tihomira Cipeka na izlaganju "Kršćanstvo i
demokracija" čovjek shvaća koliko ova zemlja može više i bolje. Kod nas ne
postoji demokršćanska opcija, u predavanju smo negdje stali s Drugim vatikanskim
koncilom.
Uvijek napominjem da smo baštinici zapadnog katoličkoga načina razmišljanja,
ali s druge strane bili smo uvijek otvoreni svim religijskim utjecajima. Sa
Sjevera je na nas utjecao luteranizam, s Istoka su na nas djelovali pravoslavlje
i islam (pravaši su 1912. htjeli u Zagrebu graditi džamiju), a i mnogi Židovi
ostavili su neizbrisiv trag. Ova zemlja je uvijek bili specifičan melting pot
u kojem su mnogi stranci često bili tvrđi Hrvati od, uvjetno kazano, domicilnog
stanovništva. Mnogi vladari, kao Marija Terezija, pokušavali su etničkim
inženjeringom uništiti Hrvatsku. Pavao Ritter Vitezović, sin graničara
(koji je bio Nijemac) i majke Hrvatice, shvaćao da Hrvati politički mogu sami,
da su dovoljno jaki, pametni i sposobni da sami grade svoju sudbinu. Još jedan
sin Granice, od katoličkoga oca i pravoslavne majke jednako je mislio. Zvao se
Ante Starčević, Otac Domovine.
Pavao Ritter Vitezović je znao što hoće. Ante Starčević je znao što hoće.
Stjepan Radić je znao što hoće. Josip Broz Tito je znao što hoće.
Franjo Tuđman je znao što hoće. To nije bila samo puk vlast, iza toga je
stajala nekakva ideologija. Spomenuli smo Nijemce u Hrvatskoj, njih je planski
uništio Tito. Za Tita odlično, za Hrvatsku na duge staze vrlo loše. Svi ovi
navedeni ljudi su djelovali, imali nekakve smislene planove. Zato se dobro
pamte, neki ih ne vole, neki ih obožavaju, neki su ravnodušni.
Vlast koja je pala nije znala što hoće. HDZ očito nije htio ili nije znao što će
i kako će živjeti u koaliciji. MOST se ponašao kao visokomoralna sljedba koja ne
shvaća temeljne postulate političke igre. Pokojni profesor Ivan Prpić na jednom
predavanju govorio je o visokomoralnim likovima u politici koji svoj "moral"
stavljaju ispred svega i ispred svih ljudi. MOST je školski primjer takvih
"moralnih" političara.
Zadnja sam osoba koja se zalaže za nemoral u politici, iskreno vjerujem da sve
kritike suvremenog društva koje je papa Franjo iznio u apostolskoj
pobudnici "Radost Evanđelja" iz 2013. i u encikliki "Hvaljen budi" iz 2015. su
istinite i da stoje. Papa je za društvo u čijem je središtu zaštita siromašnih
ljudi i svih onih nemoćnih, čovjek mora ispred profita i tzv. logike kapitala.
Ne vidim ništa od pape Franje u MOST-u, ma koliko mediji tvrdili da pojedini
biskupi stoje iza te skupine ljudi. Problem je u tome što ne vidim ništa u
MOST-u, osim bolesne želje da se bude uvijek u pravu i da se bude "čist". To je
vrlo opasno za politički sustav. Ali lažne mesije nisu ništa novo. Trebaju nam
političari koji znaju što žele, a da to nije samo želja da se bude na vlasti.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Hrvatskoj uvijek nedostaju političari s vizijom!
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj. | |
|