|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 28. 11. 2016.
Ako je nečega nedostajalo u bivšem režimu i u bivšoj državi, onda je to bila
zdrava doza samokritike. Moglo se udariti po onim blesavim lokalnim sekretarima
koji su stvarno pretjerali u hapavanju društvene imovine na sitno, ali ne dao ti
dobri Bog da se dirnulo u Tita ili po JNA. Protivnika nikada nije nedostajalo,
bilo da je riječ o vanjskom ili unutarnjem neprijatelju, a ono od čega stvarno
boli glava činjenica je da više od 25 godina poslije pada komunizma, neki mediji
u Hrvatskoj i dalje se ponašaju kao da su produžena ruka Saveza komunista, kao
da je glavni grad Beograd, a sve što miriši na hrvatsko jednostavno se mora
medijski zatući.
Prema političarima na najvišim položajima ne treba imati
milosti. Predsjednica nikada nije ustrojila Kabinet za mlade i to joj stvarno
treba prigovarati. Premijerova porezna reforma očito pogoduje onima s višim
plaćama, ali udarati po Kolindi Grabar-Kitarović i po
Andreju Plenkoviću zbog vanjske politike mogu samo naivci ili
zlonamjernici, trećega nema.
Hrvatska kao zemlja i politički entitet pripada Zapadu od 879. To je doba kada
Mađara nije bilo u Panoniji, a nešto slično što bi se moglo zvati
protorusija u državnom još nije ni postojalo. Hrvatska je kao dio
Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva bila dio Zapada, Hrvatska kao dio Habsburške
Monarhije također je bila Zapad, čak pod Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatska je
bila Zapad. Nikakav Istok, nikakva turska provincija, nikakva ruska gubernija,
nego politički entitet na Zapadu.
Iako je to mnogim Jugoslavenima u hrvatskom javnom prostoru teško za probaviti,
RH je 2009. ušla u NATO savez, RH je 2013. ušla u EU. Ta dva događaja, pogotovo
onaj prvi, smješta nas na Zapad, smješta Hrvatsku kao saveznicu zemalja Zapada,
primarno SAD-a. Ne postoje nikakvi Nesvrstani, prijatelj Hrvatske
Boris Jeljcin odavno je mrtav, postoji real-politika u kojoj
Vladimir Putin sustavno destabilizira Europsku uniju s korisnim
budalama u obliku ekstremno-desnih stranaka, ali također tu su ljudi koji iz
ideala zastupaju ruske interese, kao što je Ivan Pernar.
Jednako se tako po kuloarima već dugo priča da postoji više desetaka hrvatskih
novinara koji pišu pozitivno o Rusima, a ne rade to baš iz ideoloških i
sentimentalnih razloga, već iz vrlo konkretnih. Kakvih, nije teško za pogoditi.
Najnoviji izmišljeni skandal o navodnoj ustaškoj zastavi u Kanadi i predsjednici
Kolindi Grabar-Kitarović primjer je medijskog smeća koje je plasirao u
devedesetima KOS kroz grupu Labrador i operaciju Opera Orientalis.
Zastava o kojoj je riječ nije ustaška, već je prva zastava Republike Hrvatske u
SFRJ, koja je bila u službenoj upotrebi od srpnja 1991. do kraja te iste godine.
Ista se zastava koristila u međuratnoj emigraciji, ne nosi nikakve ustaške
simbole, korištena je od svih hrvatskih organizacija, masovno je prihvaćena od
naroda 1990. i mnoge su je postrojbe neslužbeno koristile čak i u Oluji. Zastava
nije protuustavna, niti je na bilo koji način protupravna. Samo za Jugoslavene i
neuke budale ta zastava može biti ustaška
Plenković ode u BiH, govori o europskoj perspektivi te napaćene zemlje, obećaje
pomoć, a već drugi dan se pohapse pripadnici HVO-a, a taj isti HVO se sustavno
sotonizira u dijelu hrvatskih medija, sve za korist onima koji bi htjeli da je
polovica BiH ruska gubernija ili da je cijela zemlja dio Erdoganova
carstva. Premijer Plenković ode u prijateljsku Ukrajinu, čiji istočni dijelovi
su okupirani od strane ruskih četnika, a odmah krenu sinhronizirani napadi
ruskih diplomata i dijela domaćeg novinstva na njega. I premijer i predsjednica
dobri su diplomati. Mediji u Kanadi i u Ukrajini vrlo pozitivno su pisali o
njihovom boravku u tim zemljama, jedino dio medija u Hrvatskoj suze roni.
Za vrijeme dvojca Josipović-Milanović, vanjska
politika nije postojala, Vesna Pusić bila je fikus na
Zrinjevcu. Hrvatska konačno ima jaku vanjsku politiku, Hrvatska ima stav,
Hrvatska zna tko su joj prijatelji u svijetu i jačaju se veze s njima,
nacionalni interes je bitan. To što je taj nacionalni interes ujedno protivan
interesu Rusije, očito nekim ljudima u Hrvatskoj dobro dođe da napune svoje
kućne budžete. Kako Beograda nema, očito da se dio Jugoslavena prešaltao na
Moskvu.
Sve ovo nije ništa čudno, Mojsije nije uzalud svoj narod vukao
40 godina po Sinaju, teško se riješiti starih navika. Još samo 14 godina, pa će
možda i Jugoslavenčad odumrijeti u javnom prostoru, pa nećemo slušati napornu
kuknjavu koja vidi ustaše u svemu što misli i djeluje imalo prohrvatski.
NAKNADNA PAMET (2024.):
I dalje danas mnogi zaboravljaju da pripadamo Zapadu.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|