|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 14. 6. 2017.
Gledamo ovih dana kako nasilje i gadne riječi vladaju javnim prostorom, nešto
istinski ne štima s ovim društvom kada se tako lako prepušta mržnji. Mržnja je
opasna jer redovno vodi k nekom fizičkom sukobu, a kada se grotlo pakla otvori,
onda ovdje padaju glave. Mene nasilna Hrvatska ne zanima, istinski se grozim
takvoga nečega. Zato danas ću pisati o jednom zaboravljenom čovjeku. čovjeku
mira i radosti.
U prošloj kolumni dotaknuo sam se zaborava, a Hrvatska lako
zaboravlja svoje ljude. Nalazimo se usred još jedne bezbrojne reforme
obrazovanja, a nešto sitno znam o obrazovanju, kao što sam pisao, s više strana
moji su bili učitelji.
Na današnji dan 2010. preminuo je Davorin Peterlin, hrvatski
teolog i novozavjetničar. Predavao je među ostalima na Oxfordu (Regent’s
Park College i Keston Institute), kao i na negdašnjem irskom
isusovačkom Milltown Institute of Theology and Philosophy u Dublinu.
Jedan od onih ljudi koji se vratio iz pečalbe, pa je tako 2007. opet počeo
predavati u Hrvatskoj na protestantskim i katoličkim teološkim ustanovama. I tu
možda leži ključ zaborava, čovjek je bio protestant, konkretno baptist, a
hrvatski se katolici u javnom prostoru ne snalaze baš najbolje, a protestanti
još manje.
Vrativši se iz angloirskoga reda i
poštenja u hrvatski specifični akademski kaos, prof. Peterlin trpio je na
kršćanski način taj jedan nered, s neopisivom nadom da će se stvari popraviti.
Kanadski magistar, škotski doktor, engleski i irski sveučilišni profesor, a i
dalje skromni 'dečko' iz Novoga Zagreba. Rijetko tko je bio tako optimističan i
toliko otvoren prema svima, rijetko tko je imao blagi smisao za humor koji se
nikome nije rugao. Da se razumijemo, Davorin Peterlin bio je čvrst karakter
neizmjernog poštenja, zapravo sasvim izvanserijska osoba za ovu našu hrvatsku
kaljužu u kojoj se toliko laže da se negdje pogubila istina putem.
Prof. Peterlin neizmjerno je volio svoje Trnsko i Zagreb, jednom kada smo sreli
kod Splavnice, ispod Dolca i zapričali o ne znam više čemu, neizmjerno puno
ljudi se javilo pozdraviti. Među ostalim bio je i član Matice hrvatske, za čije
je publikacije također znao pisati. S druge strane granice, tamo istočno, da je
netko završio na Oxfordu, tabloidi bi pisali više puta o tome. Ali Hrvatsku ne
zanima Oxford, Hrvatsku zanima mržnja.
Mora nas fascinirati to da čovjek koji se redovno spominje kao autoritet za
Poslanicu Filipljanima u anglofonskoj teologiji još i danas, jednostavno je
iščeznuo u hrvatskom javnom sjećanju. Ovo je privatiziranje javnoga prostora,
ali šteta je da se zaboravi takav stručnjak, a ujedno i čovjek koji je
personificirao poštenje i dobrotu u svakome smislu. Zašto hrvatska teologije
dopušta sebi zaborav, to nju treba priupitati. U zemlji s viškom lopova,
danguba, i jalnih ljudi, Davorin Peterlin bio je istinski biser poštenja,
radišnosti i kršćanske dobrote.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Kako vrijeme prolazi, ovaj pošteni čovjek sve više nedostaje!
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj. | |
|