|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 4. 7. 2017.
Konačno se mijenja Ovršni zakon, propis koji je nanio hrvatskome društvu
nevjerojatnu dugoročnu štetu, koji je mnoge poslao u siromaštvo, koji je mnoge
stjerao u suicid i koji je mnogo djecu onih ovršenih stjerao u inozemstvo. U
povijesti suvremene Hrvatske, nema sramotnijeg zakona od ovoga. Ta
civilizacijska sramota na snazi je od 2010. i vlade Jadranke Kosor, a nijedna
vlast iza nije se trsila previše ga izmijeniti.
Papige na grani znaju da su ovdje nekretnine oblik štednje.
Specifičan oblik ekonomije bivšeg sustava u kojem je dinar sve do kasnih
osamdesetih bio bezvrijedan što bezvrjedniji može biti, te činjenica da većina
tzv. društvenih poduzeća je gradila stanova za svoje radnike od Hrvata su
napravile ovisnike o nekretninama. Većina ljudi nije mogla zaraditi životnu
ušteđevinu, jedino u što se moglo uložiti jesu stanovi, kuće i vikendice. Ta
povezanost s nekretninama govori koliko je zapravo jugoslavensko gospodarstvo
bilo ekonomsko gnojivo.
Tragikomično, ovaj hrvatski sustav rodijačkoga kapitalizma gori je od
socijalističkoga, jer male su šanse da se prosječni građanin rođen u
osamdesetima dočepa nekretnine. To nije nemoguće, ima određeni dio ljudi koji je
teškim radom došao do svoje nekretnine, ali prošli su kao obrtnici i poduzetnici
kroz teški labirint hrvatske birokracije i nevjerojatno su propatili za svoju
nekretninu. To su stvarno junaci. Ali nisu svi stvoreni da budu poduzetnici.
Ima opet neke tragikomike da poduzetništvo često propovijedaju oni s debelim
vezama iz onoga sustava, koji često rade s državom. I to je taj problem
hrvatskog gospodarstva, ovdje slobodno tržište zastupaju oni koji su faktički
puleni državno-rodijačkog kapitalizma. Općenito, ima ta neka ekipa koja je
stasala na temeljima onoga sustava, koja se boji stvarnoga slobodnoga tržišta,
ovdje 1990. nije bilo prave promjene sustava, igrači su ostali isti.
S druge strane, ima neke teške nakaradnosti da država asistira privatnim i
poslovnim subjektima u deložacijama građana iz njihove jedine nekretnine.
Koristeći policajce, koji često sami pod ovrhama. Najgore je onima koje bacaju
iz doma, ali nije lako ni policajcu koji to radi. To nije društveno normalno.
Blokirano je 330 tisuća građana,
koliko god da oni snosili dio krivice za vlastitu blokiranost, država se nešto
pretjerano ne trudi vaditi skoro 10 posto stanovništva iz gabule, a znajući kako
se ovdje živi, to je barem milijun građana koji su pogođeni ovrhama.
Današnje preinake Ovršnog zakona dolaze prekasno. Nekako mi se čini da
rodijačko-državni kapitalizam opet će naći načina da i ovu jednu nekretninu
iščupa ljudima iz ruke, da i se dalje jaše ljudima po njihovima plaćama, sve
zbog sitnih dugova koji često astronomski narastu zbog birokratskih nameta.
Ako društvo ne nađe načina da se dogovori, u zemlji u kojoj ima barem 200
tisuća komada kalašnjikova po privatnima domovima, ovdje se mogu događati gadne
stvari. Spoj ekonomske propasti, ideološkoga ludila, nesposobnog vodstva nije
najsretniji. A mi smo mala zemlja s tako malo ljudi. To je strateška prednost,
ovdje se za godinu dana sve i svakoga dovede u red. Ali izgleda da je 2017.
korupcija u Hrvatskoj nadvladala svaki razum. Ova vlast ima još jednu
historijsku šansu da zemlju postavi na noge. Nadajmo se da će to na
vrijeme shvatiti. Nama ovdje treba poštenih uvjeta za rad, istinskoga slobodnog
tržišta i čim manje nameta. Nama ovdje treba slobode koje danas nemamo.
Mi smo robovi lošega gospodarskoga sustava.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Krajem prošle 2023. bilo je 215 000 građana pod ovrhama.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj. | |
|