|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 11. 10. 2017.
Gledajući Katalonce i njihovu želju za
neovisnošću, čovjek se mora sjetiti svih muka koja je prošla Hrvatska, da bi se
dokopala vlastite zastave, valute, vojske i nogometne reprezentacije. Katalonci
i Baski stari su europski narodi koji se nalaze u Španjolskoj koja je unitarna
država kojom dominiraju Kastiljci koji se ponašaju slično kao naši susjedi Srbi
za vrijeme prve Jugoslavije, političke probleme rješavaju žandarmerijom i to
onom iz najpasivnijih krajeva, dakle neobrazovani primitivci mlate starce i
roditelje s djecom.
Katalonski nacionalizam, kao i irski, lijevoga je usmjerenja, Katalonci su
uglavnom ljevičari pa smo tako čuli neki dana na N1 od Branka Caratana
da su poslanici katalonske ljevice početkom devedesetih dolazili u
Zagreb u SDP-SKH i živo se čudili domaćim komunistima u reformiranju da uopće
pomišljaju na bilo kakav oblik konfederacije i obnove Jugoslavije. Gdje ljevica
stoji iza zastave nacije, tu ljevica prosperira, inače propada.
Ova Europa i Europska unija koje sustavno
šute na andaluzijske žandare produkt je uništavanja europske ideje koja je
nastala suradnjom dva nacionalista, generala Charlesa de Gaullea,
slavom ovjenčanog ratnoga pobjednika i jednoga Nijemca koji je dolazio iz
poražene zemlje, Konrada Adenauera, koji se nikada nije pomirio
s gubitkom njemačkih istočnih teritorija, uključivši tu i cijelu Prusku. Ljevica
i lijevi liberali uništili su sliku Europe jakih nacionalnih država u ime
nekakve nepostojeće europske kvazinacije. Postalo je sramota reći da je čovjek
Europljanin, iako moram reći da Europu osjećam kao prošireni dom, ali Europu
jake kulture, jakoga identiteta, Europu nacionalnih država.
Nacionalizam nije ideologija, u nacionalizmu nema ničega lošega, šovinizam je
nešto loše, ali smatrati da se hrvatski problemi trebaju rješavati unutar
hrvatskih granica, domaćim snagama, nije nikakav šovinizam i nije usmjereno
protiv nikoga. Nacionalizam je stav da se vlastitim snagama može postići sve što
se politički želi. Npr. jugoslavenski šovinizam vrha JNA odveo
je Jugoslaviju u krvavi raspad, ničega nije bilo konstruktivnog u mržnji na
kojoj je počivao cijeli politički sustav druge Jugoslavije.
Lijevi modeli su globalno propali u svijetu jer su izdali svoju radničku bazu,
koja se pak širom Europe okreće tvrdim desnima opcijama. Za Marine Le
Pen u Francuskoj i AfD u Njemačkoj dobrim dijelom
glasaju glasači klasične ljevice, to je nešto što akademska zajednica sustavno
ignorira. Najbolja brana dolasku tvrde desnice jesu konzervativne, liberalne i
demokršćanske opcije nadahnute nacionalizmom.
U slučaju Katalonije, očito da ljevica nije izgubila dodira s bazom, ali ni s
narodom. Nacionalizam je još uvijek najjača konstruktivna politička sila na
svijetu, internacionalizam je propao 1989. padom Berlinskoga zida i neće se
oporaviti dok god bude u braku s divljim kapitalizmom. Lijepo i poželjno braniti
vlastite političke interese, pa i nauštrb drugih. Svi to rade, jedino ispada da
hrvatska vlast, od kako je Franjo Tuđman umro, to ne radi.
NAKNADNA PAMET (2024.):
Poslije sedam godina i Marine Le Pen i AfD su dalje u rastu.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|