|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 22. 11. 2017.
Nije apsolutno ništa novo
da je Sabor svijet za sebe. Biti zastupnikom je ravno dobitku na lotu, četiri
godine se dio povlaštene kaste s odličnom plaćom, nikakvom odgovornosti i
beneficijama do neba. Saborski restoran je simbol te povlaštenosti s obzirom na
običan narod.
Gledajući ovaj blesavi današnji igrokaz oko Sabora, čini se da je
infantilizacija saborskih zastupnika, prvenstveno oporbenih došla na višu razinu
ljudske gluposti. Istina, primjerice u domovima talijanskog parlamenta šakački
obračuni su tradicija i hrvatski parlament je miran spram takvih običaja, ali
kod nas se parlamentarci ne mlate primarno zato jer su kukavice, a tek onda sve
ostalo.
Lupanje pločicama je na razini dječjega vrtića, a činjenica da se dežurna
vrtićka teta Gordan Jandroković nije se baš najbolje snašao među svojim
kikićima, jer ipak su ta derišta naviknuta da dobiju sve što žele. Ovo je danas
bilo novo dno dna parlamentarne demokracije.
Doduše, parlamentarna demokracija nema alternativu, pa se ovu skupinu klaunova
zvanu hrvatski zastupnici treba braniti kao vrhunac zapadne demokracije, jer
alternativa je da neki ludi pukovnik povede satniju i lupa cipelom za govornicom
pritom objašnjavajući da je preuzeo vlast. Hrvatska je imala diktaturu od 1941.
do 1990. i plodovi tih godina su mizerni.
Dok se Hrvatska prazni od mladih, ovi lupaju pločicama. Može li gore? Meni se
čini da može s obzirom na sastav Sabora.
NAKNADNA PAMET (2024.):
U listopadu 2016. Boris Rašeta je skovao pojam "pernarizacija". Gore navedeno,
bila samo jedna od epizoda pernarizacije Sabora.
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|