|
| |
Piše: Mislav Miholek
Izvorno objavljeno na PolitikaPlus
Datum objave: 6. 12. 2017.
U socijalističkom lageru Božić
je uglavnom bio neradni dan. Čak je luda Istočna Njemačka imala nešto što se
zvalo Narodni Božić, praznik preuzet iz nacizma, a Poljaci bi vrlo vjerojatno
digli oružanu pobunu da se ih tjeralo raditi na Božić. Doduše, 'napredna' i
navodno Zapadu sklona Jugoslavija nije imala Božić, jer drug Tito se često
trudio biti veći komunist od Staljina, a Božić je jedan od tih radosnih
trenutaka kada se dokazivalo da nema Boga u južnoslavenskom socijalističkom
raju.
Iako po većem dijelu firmi, pogotovo u sedamdesetima i osamdesetima, nosali su
se kolači i bilo je više svečano nego radno, komunističko školstvo je do samoga
kraja se trudilo djeci zeznuti radost Božića. Direktori osnovnih i srednjih
škola u komunističkoj Hrvatskoj bili su posebna sorta ljudskoga šljama, kreteni
spremni provoditi svaku glupost koje se domislila Partija. Doduše, mnogi su
kasnije prešli u HDZ, pa odjednom postali turbo-katolici.
Danas je pak Božić u rukama kapitalizma, pa tako već kroz studeni možemo
kupovati božićne artikle, a početkom prosinca sve je okićeno. Doduše,
tradicijski božićno doba počinje Badnjakom, a završava Svijećnicom. Advent
ilitiga Došašće je doba pripreme bez ikakvog sjaja ili nečega takvoga, štoviše
zornice sijeku san, posti se (kod pravoslavaca već je od sredine studenog strogi
post). Djeca imaju svetoga Nikolu koji im donosi radost ili pak svetu
Luciju u južnim krajevima. Advent nije doba prejedanja i pretjeranog
slavljenja, nije nikada bio, sve do sada.
Dok blesavi komunisti nisu mogli silom promijeniti običaje, široka ruka
trgovačkog poslovanja doniješe nam američke navade, pa nam božićne pjesme trešte
kontra tradicije. Adventski sajmovi jesu dio srednjoeuropske tradicije, štoviše
Zagreb je od svoga adventskog sajma uspio se konačno nametnuti kao turistička
destinacija, to je pozitivna stvar, ali zar je hrvatska tradicija toliko slaba
da je malo kapitalizma pregazi bez ikakvog otpora?
Nakon blagdana Sveta tri kralja, borovi lete van i prestaje
božićno doba, iako je stoljećima ono trajalo kroz cijeli siječanj. A iz
Katoličke crkve, ni glasa, ni glasića, ništa se ne čuje.
Nevjerojatno kolika je transformativna snaga kapitalizma, a tu se vidi
koliko je komunizam u biti glup. S lijepim pristupom, s puno šarenila i nešto
sitno glamura, ljude se može nagovoriti na sve. Pendrek-pristup i sila dugoročno
ne postižu ništa. Doduše, naša hrvatska najveća tragedija je i dalje da nam u
kapitalističkom uređenju gospodare komunistički kadrovi, pa većina toga propada.
Martina Bienenfeld, šefica Turističke zajednice Grada Zagreba
sigurno nije komunistički kadar, pa stoga Advent u Zagrebu u svemu svome
šarenilu i optimizmu više nego dobro funkcionira.
Da ne budem namćor, običaji tu jesu da se mijenjanju i u ovom
našem svijetu, darvinistički opstaju samo oni koji se najbolje snalaze. Ali
postoji takva riznica božićnih običaja koju se ne bi trebalo odreći.
Fra Jerko Fućak, jedan od otaca Zagrebačke biblije, uz fra
Bonaventuru Dudu, prevoditelj Novoga zavjeta, obožavao je
božićne pjesme, govorio da su Biblija u malome. Nadam se da će svako radovati
Božiću kao što se radovao taj dobri franjevac, njegovu radost pamtit ću dokle
god budem mogao. Božić je radost usred zime, svjetlo usred mraka. Neka zasjaji i
ovom napaćenom društvu.
Poštovani čitatelji, opraštam se s vama. Od siječnja 2014. kao kolumnist, a
od rujna 2016. kao novinar, objavio sam na portalu PolitikaPlus dvjestotinjak
autorskih tekstova. Želim Vam svima da o(p)stanete u suvremnoj Hrvatskoj, a
ujedno Vam unaprijed želim blagoslovljen Božić!
NAKNADNA PAMET (2024.):
Ovo je bila moja 157. kolumna. Posljednja kolumna! Ima još oko 40 autorskih
tekstova koji su jednostavno nestali negdje u dubinama Interneta!
Sve tekstualne sadržaje dopušteno je
prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva
stranice i poveznice na preneseni sadržaj.
| |
|