Više od osam stoljeća s Mađarima i Slovacima smo bili u istoj zajednici, zašto tako malo znamo o tim svojim susjedima?

[ Crkva.info ] [ Mislav Miholek - biografija ] [ Moja knjiga ]
[ Novinarski rad: Vijenac - Blog za Večernji - PolitikaPlus - Križ Života - Glazbene teme - Točka Zarez - Blog Crkva.info ]
[ Obrt 'Radost i nada' ] [ Kontakt ]
 

Piše: Mislav Miholek

Izvorno objavljeno na blog.vecernji.hr
Datum objave: 20. 11. 2018.


Skromnih 816 godina zajedničkoga života u istoj državnoj zajednici s Mađarima i Slovacima sustavno se zaboravlja. Hrvatska je primarno bila u popriličnoj burnoj političkoj vezi s Mađarima i Mađarskoj, ali imali smo i neopisivu sreću da se plemstvo odlučilo za savez s Mađarima, jer tadašnja Hrvatska je bila nešto kulturno jača od Mađarske. Izgleda da se odnosi Hrvatske i Mađarske konačno popravljaju na bolje, premijer Orban bi trebao posjetiti Hrvatsku početkom prosinca.

Mađari misle da su odabran narod, nevjerojatno se spojila kršćanska teologija odabranja s mađarskim nacionalizmom, i to misle valjda kako je Geza Arpadović primio kršćanstvo u drugoj polovici 10. stoljeća. Viktor Orban je prototip mađarskoga državnika s misijom, pravi kalvin, čisti izdanak mađarskoga nacionalista na tragu Lajosa Kossutha i Miklosa Horthya, pisao sam i prije o tome pod svojim imenom, ali i pod pseudonimima. Fascinantno je koliko kalvinizam određuje mađarsku elitu, iako se mora reći da je od 2012. Katolička crkva u Mađarskoj u povlaštenom ustavnom položaju, a navodno iz dva razloga, prvi jer je glasačko tijelo Fidesza primarno katoličko, a drugi jer je Orbanova supruga Aniko katolik. Doduše, obiteljsku religioznu sliku nadopunjuje sin Gaspar Orban, koji nije ni katolik, ni kalvin, već je bivši nogometaš koji je postao pentekostalni propovjednik.

Viktor Orban je omiljeno lice među reformiranima kršćanima u Mađarskoj, ali i kod mađarske manjine u Slovačkoj, a dobro ga primaju i Mađari u Rumunjskoj, koji su isto dobrim dijelom kalvini. Crkvene građevine u Mađarskoj, većinom katoličke, renoviraju se državnim novcem i mađarski biskupi nisu baš najsigurniji jer njihova vjernost leži kod pape Franje ili kod Orbana, računajući da se uglavnom slažu s Orbanovom antiemigrantskom politikom. Kada naši neki domaći katolički intelektualci i ljudi iz Crkve zazivaju Orbana, meni se uvijek čini da nemaju baš previše pojma što to znači. Crkve u Mađarskoj slušaju Orbana, a ne obrnuto. Mađarska i dalje u odnosu na Hrvatsku podosta liberalna zemlja s polulegaliziranom prostitucijom i s 45% stanovništva koje ne vjeruje i s 55% stanovništva koje je većinski kršćansko. Mađari su hedonisti koji vole dobro jelo, dobru kapljicu, seks im je vrlo drag, a nisu neki pretjerani moralizatori. Bili su u Domovinskom ratu vjerni hrvatski saveznici. S Mađarskom treba se i mora biti prijatelj.

Pred negdje tjedan dana, na N1 televiziji je poštovani dr. Hrvoje Klasić kod kolege Ilije Jandrića, iz meni nepoznatoga razloga, krenuo se obračunavati sa Slovačkom, pritom ispalivši neviđenu netočnost da Slovačka nije imala reformaciju. Za razliku od Hrvatske, gdje je luteranska reformacija dotučena iz političkih razloga na početku 17. stoljeća, Slovačka je i dalje zemlja s najvećom slavenskom luteranskom crkvom, Slovačka evangelička crkva broji oko 370 tisuća duša po popisu stanovništva. Kroz povijest su katolički svećenici i luteranski pastori bili ponekad jedini intelektualci koja je ta nacija imala. Hrvatska je uvijek imala sabor i bana, kao izrazite pokazatelje svoje neprekinute državnosti, Slovaci nisu bili te sreće. Mađari i Slovaci se još dan danas baš pretjerano ne vole, iako su zajedno u Višegradskoj skupini.

Jedan od prvaka slovačke luteranske reformacije u 16. stoljeću je bio hrvatski svećenik Mihalj Radašin, tako da fascinira ta neukost i količine zlobe, pogotovo kod domaće i svjetske ljevice kada treba cipelariti Hrvatsku i Slovačku. Kao što sam nedavno pisao, Bogoslav Šulek, naš valjda najveći jezikoslovac 19. stoljeća bio je nesuđeni luteranski pastor. Ajde dobro da se ne zna 16. stoljeće, ali zbog Šuleka bi se valjda trebalo znati da ima Slovaka-luterana. Mađari su u 19. stoljeću stvarno upregnuli da unište Slovake kao kulturni entitet, da nije bilo katoličkih i luteranskih intelektualaca, teško da bi preživjeli to ludo 19. stoljeće.

Slovaci su po mentalitetu vrlo bliski kajkavskim Hrvatima i donekle Ukrajincima sa zapada Ukrajine. Nažalost, ili na sreću, Hrvati su doslovce uvijek dolazili u Slovačku, iako su primjerice poslije Drugoga svjetskoga rata komunističke vlasti uspješno izbrisale gradišćanske Hrvate oko Bratislave u kulturnom smislu, ali ne može se izbrisati činjenica da je prezime Horvat najčešće slovačko prezime.

Pomalo je blesavo poslije devet stoljeća državnopravnih, kulturnih i inih veza objašnjavati da su nam Mađari i Slovaci valjda bliskiji od bivšega osmanskoga commonwealtha i da Hrvatska pripada Srednjoj Europi i da se mora naći zajednički jezik s Mađarima, sa Slovacima, ali i sa Česima i Poljacima, što nikako ne znači da treba zanemariti i činjenicu da Hrvatska pripada i mediteranskom kulturnom krugu i da su nam primjerice Bošnjaci vrlo bliski narod, koliko god da se to trenutno činilo dalekim zbog nekih tamo Komšića.

Nakon pomalo nesretne rastava braka s Mađarima, ali i sa Slovacima, pred sto godina, trebalo bi aktivno razmišljati da Hrvatska, kao stara srednjoeuropska nacija zauzme svoje mjesto u savezu nacija Srednje Europe. Vjerujem da tako nešto Anti Starčeviću ne bi smetalo (ipak je bio mađarski student), a Stjepan Radić je otvoreno tako nešto priželjkivao.

Često slušamo kako imamo super sustav školovanja, a nažalost ne znamo temeljne podatke o svojim bližim i danjim susjedima. Religijska slika Srednje i Istočne Europe raznovrsna je i nije crno-bijela. Uostalom, to je ono što čini kulturni krajobraz tako i zanimljivim, ta istinska europska raznovrsnost, koliko god da pojedinci nemaju pojma o istoj.


NAKNADNA PAMET (2024.):
Orban šuruje s Rusima, slovački premijer Fico je skoro poginuo u atentatu, neka teška vremena za Srednju Europu!



Sve tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na preneseni sadržaj.