Hrvati su si umislili da je sve propalo, a Hrvatska može biti zemaljski raj!

[ Crkva.info ] [ Mislav Miholek - biografija ] [ Moja knjiga ]
[ Novinarski rad: Vijenac - Blog za Večernji - PolitikaPlus - Križ Života - Glazbene teme - Točka Zarez - Blog Crkva.info ]
[ Obrt 'Radost i nada' ] [ Kontakt ]
 

Piše: Mislav Miholek

Izvorno objavljeno na blog.vecernji.hr
Datum objave: 9. 4. 2019.


Svijet se nalazi u nekom čudnom trenutku. Rijetko kada se tako brzo napredovalo u smislu znanosti. Nisu se ispunila očekivanja znanstvene fantastike iz pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća, svemir i je još uvijek daleko, Mars je nedostižan. Razvitak umjetne inteligencije u kombinaciji s razvitkom internetskih tehnologija vodi nas doduše nečemu što bi se dalo nazvati Skynet. Ako ste nekim čudom ne znate, Skynet je umjetna inteligencija iz filmskoga serijal Terminator koja mudro zaključi da treba pobiti cjelokupno čovječanstvo kako bi se svijet uspješno obranio od neprijatelja.

Nije teško pogoditi da sam protivnik umjetne inteligencije. Suvremeni kapitalizam je kapitalizam monopola, iako je Hrvatska daleko od tržišnih sloboda kakve uživa npr. Skandinavija, u našem dirigiranom gospodarstvu teško je krenuti iz ničega. Ima vrlo vrijednih ljudi koji su doduše sebi osigurali kvalitetan život svojim radom, neke zove svojim prijateljima. Oni nisu bogati, nego dovoljno rade da nisu u pretjeranim dugovima. Da su rođeni npr. u Nizozemskoj ili Kanadi, ti ljudi bi bili zasigurno stvarno puni kao brod. Doduše, Novi zavjet kroz Isusa progovara negativno o opsesiji bogatstvom, tko ne zna onu o ušici igle, devi, bogataši i Kraljevstvu Božjemu. Zato kalvinska radna etika ne ide za bogatstvom, nego za radom. Hrvati su odlični radnici, zato bježe u inozemstvu. Ispada da je ova zemlja protivnik mlade inteligenicije.

Ne cvatu nešto pretjerano ruže u Njemačkoj i Irskoj, ali nema te jedne učmalosti i toga jednoga osjećaja da je sve propalo. Svi stariji od pedeset godina u Hrvatskoj papagajski ponavljaju da su razočarani, da je sve propalo, da je sve crno. Zašto je to tako, neka kaže netko stariji od pedeset godina, ja mislim da nije sve tako crno.

Samoga sebe često opominjem da nisu sve stvari u životu crno-bijele i da trebam pogledati stvar(i) iz više perspektiva. Laže onaj tko kaže da je to lagano, kod nas pogotovo je to najbolje vidljivo kada se prosječni hrvatski komentatori svađaju ispod tekstova koje nisu ni pročitali, tj. pročitali su naslov i eventualno podnaslove, a onda ispod teksta naslova otprilike Priprema tikvica na slovački način krene vječna rasprava o ustašama i partizanima i slične toliko tipične hrvatske gluposti.

Iskreno, ako otvorite životno djelo Vlade Gotovca Moj slučaj iz 1989. koja donosi zapise od šezdesetih godina pa do kraja osamdesetih toga lucidnoga pjesnika, onda je sve u Hrvatskoj doslovce isto od sredine šezdesetih dvadesetoga stoljeća pa do danas, masovno iseljavanje, politička i akademska korupcija, politička korektnost, sve to dalje postoji, samo su je tada provodili jugoslavenski komunisti, a danas je provode njihova duhovna i fizička djeca koja su privatizirala društvenu imovinu, oni i dalje drmaju Hrvatskom u dobrom dijelu, samo se sada lažno predstavljaju kao lijevi liberali (ili si ljevičar, ili si liberal, sredine nema, liberal može biti samo na centru kao spomenuti Vlado Gotovac ili na desnici kao Margaret Thatcher).

Ako je u Hrvatskoj pedesetak i više godina sve isto, a Hrvatska i dalje postoji, onda znači da smo puno žilaviji nego što mislimo. Naravno, kada čovjek pogleda tko se sve kandidirao na nadolazećim europskim izborima, onda stvarno se čini da smo propali. Ali, iskreno, mislim da nema tako malene zemlje u Europi koja ima takav geografski i ljudski potencijal kao Hrvatska. Dobro svi znamo da treba ukinuti loša zakonska rješenja, sumanuti sustav koji guši gospodarsku aktivnost i slobodu tržišta, da upravu treba racionalizirati (ima toliko sposobnih mladih ljudi u upravi koji ne mogu raditi svoj posao), sve to znamo.

Mi smo zaboravili vjerovati u sebe, zaboravili smo vjerovati u svoje vlastite snage, zaboravili smo da smo ipak baštinici, među ostalim, i kršćanske kulture koja aktivno potiče svakoga da preispituje sebe, da vjerujemo u bolju budućnost. Nažalost, primarno zbog dviju Jugoslavija, pogotovo one druge, kod nas vlada valjda najveća negativna selekcija u cijeloj Europi. Ali ako se dobri ljudi sustavno povlače i bježe, tko će onda ostati. Tko zna kakav bi pakleni svijet danas bio da je Krist pobjegao i rekao da neće ići na križ. Hrvatska može biti najbolja zemlja u Europi, samo se ljudi moraju odreći ustaša i partizana, mita i korupcije, tj. grijeha svojih predaka. Pitanje jesmo li spremni na taj kršćanski iskorak iz tmine prošlosti?


NAKNADNA PAMET (2024.):
Hrvatska je jedna od boljih mjesta na svijetu!



Sve tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na preneseni sadržaj.