Europska godina 2020. - Doba potrošne robe, jeftine panike i sveopćega fušeraja

[ Crkva.info ] [ Mislav Miholek - biografija ] [ Moja knjiga ]
[ Novinarski rad: Vijenac - Blog za Večernji - PolitikaPlus - Križ Života - Glazbene teme - Točka Zarez - Blog Crkva.info ]
[ Obrt 'Radost i nada' ] [ Kontakt ]
 

Piše: Mislav Miholek

Izvorno objavljeno na blog.vecernji.hr
Datum objave: 3. 3. 2000.


Nevjerojatno kako jedan omanji virusić bez pretjerane smrtnosti i nekoliko tisuća izbjeglica koje je Erdogan pustio Grcima, u stanju su poremetiti hedonistički drijemež jedne vrlo umorne Europe. Ljudi su očito slabašna bića sklona panici koji jedva čekaju nekakvu krizu da bi se krenulo u opću iracionalnost.

Europa je stara i umorna, tako su vrlo vjerojatno razmišljali i pred 500 godina kada su bile velike promjene u tadašnjoj Europi, svijet se odjednom povećao, Europa je tražila reforme u kršćanstvu. Na današnji dan (3. ožujka) davne 1520. rođen je Matthias Flacius Illyricus (Matija Vlačić Ilirik), najveći hrvatski teolog (Clavis scripturae sacrae), nenadmašni crkveni povjesničar (Magdeburške centurije), prijatelj Martina Luthera (bili su i u kumskim vezama). Rođen je u Labinu u talijansko-hrvatskoj obitelji, na nagovor svoga talijanskoga ujaka, uglednoga franjevca Balda Lupetine (smaknula ga Venecija zbog protestantskih skretanja) otišao je na Zapad, gdje je imao izvanrednu znanstvenu karijeru. Svome latiniziranom imenu hrabro je dodao Illyricus, tadašnji sinonim primarno za Hrvatsku i hrvatske krajeve. Jedan od otaca suvremene crkvene kritičke povijesti, jedan od prvaka ortodoksnoga (pravovjernoga) luteranstva, čiji su baštinici danas primarno američke crkve kao Luteranska crkva - Sinoda Missouri (LCMS) ili Evangelička-luteranska sinoda Wisconsin (WELS), to su crkve koje više-manje gaje katolički stil, a konzervativnu luteransku teologiju, na prvi mah ako uđete u orto-luteransku crkvu, sakralni prostor je skoro identičan suvremenom rimokatoličkome, ali to je za neke druge teme i druge tekstove.

Malena Hrvatska, tada pod nadrealnim teškim udarcima Turaka, s pregaženim srednjovjekovnim kraljevstvom, stiješnjena na cestovnom pravcu Koprivnica-Zagreb-Karlovac-Rijeka, podijeljena od Venecije i Osmanskoga Carstva, ne predaje se, ne gubi nadu, bori se i uz vojnike daje misleće ljude. Sudbina Hrvatske je isto bila kao i danas iseljenička. Jedan od prvaka luteranske reformacije u Slovačkoj je također bio Hrvat - Mihalj Radašin. Danas je Hrvatska puno veća nego u 16. stoljeću, gospodarski neopisivo bolje stoji od tadašnjih ostataka ostataka. Ali svejedno, u Hrvatskoj i u svijetu se ne nalazi nikakav jači duhovni pokret koji bi smanjivao krizu.

Što kaže davne 1982. Branimir Štulić: Čini mi se rođače, da je standard pokvario ljude... Ima tu neke ironije, s obzirom da će ubrzo nastupiti Milka Planinc i standard će lagano nestati na nekoliko godina. Zato i jesu ovih dana penzioneri navalili na trgovine. Nestalo je dvopeka, riže, ulja i sličnih potrepština kojih nije bilo sredinom osamdesetih. Jedan omanji virusić s manjom smrtnosti od jače gripe hara ljudima po glavama. Ruku na srce, kada su Turci navalili na Europu tamo u srednjem vijeku, dio ljudi je bio jednako uvjeren da je kraj svijeta i da osmanlijski uspjesi su sigurni znak kraja svijeta. Kao što vidimo, Europa i dalje stoji, a Turska i dalje ratuje.

Zbog srednjoeuropskih naroda kao što su Mađari, Slovaci, Poljaci, Litvanci i Hrvati, Turci jesu zaustavljenih. Nije da se baš nešto Zapadna Europa trsila da pomogne ovim našim krajevima, štoviše mnogi su igrali na tursku kartu jer su slabili Habsburge, tu groznu i pokvarenu obitelj koja je vladala tada polovicom Europe. Imamo nekakve krive slike o Turcima u glavama, ne bi turska vojna sila došla do Beča da je to bila divlja horda. Osmanlijska država je bila vrhunski organizirana, diplomacija vrlo lukava, svaki vojni pohod je imao iza sebe genijalnu logistiku, a Osmanlije su se u Europi podosta koristile kršćanskim vojnicima, jer zbog miletskoga sustava, postojala je značajna autonomija svakoga porobljenoga naroda unutar Osmanskoga Carstva. Nažalost, mi na hrvatskome jeziku nemamo dobrih monografija o Osmanlijama, mi ne poznajemo ni mađarsku, ni slovačku povijest, a bilo s Mađarima i Slovacima najdulje u istim državnim zajednicama.

Zašto danas Srednja Europa toliko ne želi emigrante leži baš u navedenoj povijesti. Čak jedna ateistička Češka (po popisu 79,2% onih koji ne vjeruju) ne želi migrante iz islamskoga svijeta. Uostalom, ako Njemačkoj treba radna snaga, neka šalju transportne zrakoplove u Tursku po emigrante i neka Njemačka prestane zafrkavati cijelu Srednju i Istočnu Europu, zajedno s Grčkom.

Sve je to jedan politički fušeraj u kojem je sasvim izvjesno da lijevoliberalne iluzije više ne prolaze nigdje osim u salonima bogataša i na sveučilištima. Realan život na jednu stranu, bogataška elita na drugu stranu. Na izborima u Slovačkoj ovoga vikenda dvije stranke koje politolozi krste populističkima dobile su 33,2%, ljevica je pak sakupila 18,3%, jedna sasvim otvorena neonacistička stranka je dobila 8%, a libertarijanci su uzeli 6,3%, dok su klasični liberali nekako dotukli 5,8%. To je odlična slika stanja u Srednjoj Europi, ali i šire. Bahati, bezobrazni, nehumani i ekstremisti su zajedno dobili oko 14,3% što je dosta za jednu vrlo gospodarski uspješnu Slovačku. Naravno, Slovačka hrvatske medije ne zanima jer su previše zauzeti srpskom turbo-folk scenom i sličnim vrlo važnim temama. Glupizacija na kub.

Treba reći ne fušeraju, treba reći ne panici i treba reći da ljudi nisu potrošna roba. Pred petsto godina se u Labinu rodio jedan od važnijih teologa 16. stoljeća koji je morao iz Istre na Zapad, ali je uspio u životu. Pravo pitanje je zašto i danas ljudi iz Hrvatske moraju na Zapad da bi uspjeli. Zašto su cajke i panika važniji od spomena jednoga Matije Vlačića Ilirika? Sve je to opći fušeraj.


NAKNADNA PAMET (2024.):
Virusić nam je pojeo tri godine! TRI GODINE!!! I sve je otišlo u tešku iracionalnost. Od kupovanja zaliha kao da dolazi treći svjetski rat, preko općega zatvaranje svega, sve do toga da je neko vrijeme bila zaustavljena svjetska trgovina, osim za maske i medicinsku opremu. Virusić je bio prokleto opasan, imao sam ga (unatoč cjepivu), ali sve je rađeno krivo! Vlačića Ilrika teško će tko spomenuti!



Sve tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na preneseni sadržaj.