Pitanje neradne nedjelje je civilizacijsko pitanje - tko je protiv slobodne nedjelje, taj je protiv civilizacije

[ Crkva.info ] [ Mislav Miholek - biografija ] [ Moja knjiga ]
[ Novinarski rad: Vijenac - Blog za Večernji - PolitikaPlus - Križ Života - Glazbene teme - Točka Zarez - Blog Crkva.info ]
[ Obrt 'Radost i nada' ] [ Kontakt ]
 

Piše: Mislav Miholek

Izvorno objavljeno na blog.vecernji.hr
Datum objave: 27. 5. 2020.


Nema više neradne nedjelje. Toliko napredujemo u borbi protiv korone da se sad može i nedjeljom u shopping.

Kršćansko nejedinstvo postoji kako postoji kršćanstvo. Uostalom zato postoji nekoliko većih crkava i nekoliko manjih. U SAD-u je konkurencija među crkvama takva da je to nezamislivo u Hrvatskoj. Hrvati su naviknuti na Katoličku crkvu kao većinsku, Srpsku pravoslavnu crkvu kao glavnu manjinsku, a ostale crkve ne doživljaju ili ne poznaju previše.

Hrvatska klerikalna desnica voli moralističke teme, pa da onda ispada da su neki vrlo glasni "javni" katolici u drugim brakovima. Osobno, ne vidim problem u crkvenom razvodu, kod pravoslavaca smatra se da su neki brakovi jednostavno umrli u smislu sakramenta. Crkva je ta koja "detektira" i kanonski prepoznaje da je neki brak umro. Česti razlog je bračno nasilje nad partnerom ili primjerice kada jedan partner napusti drugoga i jednostavno nestane. Kod luterana-evangelika do razvoda braka dolazi se teškom mukom i poslije dugotrajnoga procesa kada se ustvrdi da je nemoguće spasiti brak. Brak je vrlo ozbiljna stvar, ali kao što vidimo, među crkvama koje posjeduje značajnu teološku baštinu, ne postoji jedinstvo stava. Često se proziva pravoslavce za tvrdoću, a imaju više razumijevanja za ženu koju mlati muž nego katolici. Život me naučio da nikoga ne treba suditi zbog grešaka na području seksualnosti u bilo kojem obliku, zato sustavno izbjegavam moralizatorske teme toga profila. Lako se svakome zalomi drugi brak ili se zaljubiš u nekoga u koga nisi očekivao. To nisu racionalne stvari i drugi brakovi više su nego često kvalitetni, puni ljubavi i razumijevanja, te smatram da bi trebalo dopuštati drugi crkveni brak.

U Hrvatskoj ne postoji nešto što bi se zvalo kršćanskom ili katoličkom ljevicom. Hrvati su generalno narod sklon pomaganju drugima ljudima, još uvijek postoje nekakve socijalne mreže, ljudi nisu muhe bez glave. Divlji kapitalizam u kojem treba ižmikati radnike do zadnje kune ne leži Hrvatima, kao što ne leži ni ostalim Slavenima. Svaki domaći politolog više-manje kao papagaj zna da komunizam u Poljskoj je primarno propao jer je bio premalo socijalan. Kako ne može u Hrvatskoj nastati nekakva lijevo-katolička opcija, to je meni fascinantno. Pogotovo u doba kada divlji kapitalizam pod krinkom nekakve kvazi-slobode želi imati sedam radnih dana u tjednu. Oni žele da crknete od gladi, žele da nemate liječničku skrb, hoće uništiti ovako uzdrmano školstvo. Oni besjede o tome kako treba državu maknuti s tržišta, dok sami većinu svojih prihoda rade trgujući s državom - Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje (Mt 19, 24). Da se razumijemo taj divlji kapitalizam ne želi fer i regulirano tržište, ne želi male poreze i ne želi pravnu sigurnost, jer onda ne može kukati kako je ugrožen. Hrvatskoj treba čim slobodnije tržište, maleni porezi i pravna sigurnost. Inače ćemo nestati.

Nestala je neradna nedjelja kao anti-pandemijska mjera. Ako se kršćanstvo ne slaže u puno toga, onda se kršćanski mainstream slaže oko jedne stvari, a ta stvar se zove neradna nedjelja. Spomendan Kristova uskrsnuća i simbolički dan za odmor. Nedjelja je u duši kršćanske civilizacije. Jedine civilizacije u kojoj su moguća ženska prava, u kojoj su moguća prava spolno-rodnih manjina, u kojoj nije grijeh biti osoba s nekim fizičkim nedostatkom, civilizacija u kojoj neće ubiti ženu premijera, koja će dopustiti podosta gluposti, ali ako ljudi hoće gluposti, neka im bude, jer su slobodni. Prvi slobodni čovjek na svijetu je onaj koji je bio na križu.

A sada malo tvrđe, pomalo starinske teologije. Svaki onaj koji je za radnu nedjelju, a sebe smatra kršćaninom, tj. stavlja tržište ispred Boga i čovjeka, ruši temelje kršćanske civilizacije i loš je kršćanin. Da se razumijemo, totalno je legitimno biti za radnu nedjelju, samo se to ne može biti kao kršćanin. Pitanje radne nedjelje je civilizacijsko pitanje. Bilo bi lijepo kada bi HBK, SPC u Hrvatskoj i sve manje ostale crkve izdale crkvenu kaznu zabrane pristupa pričesti za sve one koji javno zastupaju da nedjeljom treba raditi. To nije ekskomunikacija ili anatema u punom smislu, ali sve one koji su za radnu nedjelju trebalo bi isključiti iz zajedništva stola sa živim Kristom na oltaru. Ako ste protiv Boga i čovjeka - nemate pravo zajedništva, barem dok se ne pokajete. I tu bi trebalo čvrsto stati da jednom u životu kršćani u Hrvatskoj društveno postupe ujedinjeni! Teško da će se to dogoditi, ali bilo bi dobro i lijepo da jednom se vjernici u Hrvatskoj izbore za nešto bitno u društvenom životu.


NAKNADNA PAMET (2024.):
Bogu hvala, ima opet neradne nedjelje! Koja ovaj je dobro pravno utemeljena i funkcionira jako dobro!



Sve tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na preneseni sadržaj.