|
Sraz dvije Hrvatske - jedne koja je virtualno-lažna nasuprot one druge koja radi i glasa [
Crkva.info
] [ Mislav Miholek -
biografija ] [ Moja
knjiga ]
|
|
|
Piše: Mislav Miholek Već nekoliko dana pokušavam napisati tekst o izborima, ali negdje desetak tekstova koje sam napisao, jednostavno sam pobrisao. Nije bilo ništa posebno mudro u njima, a vjerujem da su svi ostali koji pišu na ovaj ili onaj način puno toga izrekli u svojim analizama i tekstovima. Trijumf Andreja Plenkovića svojevrsna je koalicija pokojnoga Franje Tuđmana i politički umirovljenoga Dražena Budiše. Tuđman je vrlo žarko želio koaliciju s Budišinim HSLS-om kao jed(i)nom istinskom centrističkom strankom u Hrvatskoj. Naravno, u vreloj politici devedesetih, tako nešto nije bilo moguće, povijesne okolnosti to nisu dopuštale. Ali na ovim izborima, kada su MOST i Miroslav Škoro stvarno preuzeli desni dio glasača HDZ-a, Plenkovića je spasilo centrističko glasačko tijelo, ono isto glasačko tijelo koje u devedesetima glasalo za Budišu i HSLS. To je ono glasačko tijelo koje se osjeća hrvatskim po nacionalnom osjećanju, ali nije šovinističko. Ono glasačko tijelo koje se smatra katolicima, ali ne želi da Katolička crkva vodi i miješa se u politiku. Ono glasačko tijelo koje ide za kejnizajnskim modelom gospodarstva, koje je za slobodno tržište, ali s regulacijom i koje želi socijalnu državu. Zato je možda i Plenković uzeo HSLS u koaliciju, jer dobro zna da centrističko glasačko tijelo u Hrvatskoj traži svoje mjesto, a ne može ga naći ni u tvrdom desnom Miroslavu Škori, ni u "klerikalnom" MOST-u (koji je napravio sjajan uspjeh na izborima, svaka im čast, jednom drugom prilikom zašto MOST se ne treba zvati klerikalnom strankom, iako svakako predstavlja mediteransko katoličanstvo u Hrvatskoj), ni u tvrdo lijevom Možemo. A ponajmanje ga može naći u Bernardićevom obožavanju Josipa Broza Tita. Libertarijanci su premarginalni da bi ih itko uzimao od glasača centra kao opciju. Ovo je dobro mjesto da iskreno čestitam svim srcem Hrvoju Hrebaku na ulasku u Sabor, kao uspješnom gradonačelniku Bjelovara i predstavniku pravoga hrvatskoga liberalizma. Čuo sam od mnogih ljudi ovih dana da su prvi put glasali za HDZ. Ako HDZ ostane na desnom centru, godinama može vladati Hrvatskome. SDP je izgubljen jer njegovo glasačko tijelo doslovce izumire. To zapravo SDP dobro zna jer je kampanja bila usmjerena isključivo starijem stanovništvu. Zato je SDP toliko spominjao Tita, zato su rekli da brane Hrvatsku od fašizma, zato se uopće i nisu obraćali ikome mlađemu od šezdeset jer su mislili da će tako najbolje proći, a nisu računali da će im Možemo odnijeti značajan dio glasova uglavnom ženske i LGBT populacije u tridesetima i četrdesetima godinama. Štogod se mislilo o Možemo, oni su se pokazali sposobnima da uguraju sedam ljudi u Sabor, istina, poprilično na krilima zagrebačke katastrofe i katastrofalne reakcije Milana Bandića na istu. Imaju zlatnu priliku da postanu nekakva dugoročna opcija, ali moraju preživjeti prvi mandat. SDP je vjerovao onoj
Hrvatskoj koju možemo nježno nazvati virtualno-lažna. To je Hrvatska u
kojoj veći dio medija i veći dio novinara neslućeno druka za samo jednu stranu i
stvara medijsku sliku u kojoj su svi oni koji nisu na lijevo su ustaše, fašisti,
nemaju zube, korumpirani su i tuku emigrante. U toj virtualno-lažnoj Hrvatskoj
svaka anketa pokazuje da SDP vodi i da će dobiti izbore bez po muke. Čini mi se
da je Davor Bernardić i svi oko njega povjerovali su tome, toj lažnoj slici
svijeta. Također tu je i jedna Hrvatska s društvenih mreža koja cijele
dane širi negativu i koja besjedi o tome da je sve propalo i da nam nema spasa.
Tu je i jedna Hrvatska koja postoji ispod komentara na hrvatskim portalima,
također puna mržnje, ekstrema lijevih i desnih. Mislim da je i Miroslav Škoro
jednako povjerovao toj virtualno-lažnoj Hrvatskoj, čije glasačko tijelo je
također staračko, kao i kod SDP-a. Zanimljivo za MOST glasaju mladi i obrazovani
ljudi. S druge strane tu je ona Hrvatska koja izlazi na izbore i koja nešto radi, koja se boji za svoje sutra i koja nije ekstremna. Ljudi su glasali za Andreja Plenkovića jer su se pobojali ove virtualno-lažne Hrvatske, pobojali su Škorine opcije koju su percipirali kao opcije koja želi Hrvatsku povući 250 godina unazad, iščupati Hrvatsku iz Europske unije i NATO saveza i od nje napraviti guberniju jedne veće istočne sile. Takva, radna Hrvatska je glasala za srednji put, nasuprot svim trendovima koji tjeraju europske zemlje u tvrdu desnicu i u tvrdu ljevicu. Velika je obveza HDZ-a spram glasača centra koji su omogućili Hrvatskoj takav luksuz. HDZ je daleko od perfektne stranke, ali čini mi se da većina koja je glasala za njega zna na čemu se je s njim. Za razliku od Srbije, u Hrvatskoj danas u Saboru postoji raznovrsna oporba svih političkih profila. Na tako nešto treba biti ponosan, glas svake opcije će se čuti u Saboru. Čestitam svim glasačima na toj hrabrosti! Plenković treba iskoristiti ovakvu priliku koja je stvarno dana od Boga. Čeka nas paklena jesen, čekaju nas paklene godine ispred nas, treba spasiti gospodarstvo kako bi se spasilo išta od socijalne države i da ne bi opet bilo da još 250 000 hrvatskih ljudi ode u Njemačku koja jedva čeka stručne radnike s Juga Europe (Irska je mit, Njemačka je ta koja većinski otima hrvatsku mladost i hrvatske obitelji). Dobro da se pokazalo
kako ona lažna Hrvatska koja mrzi i ona lažna Hrvatska koja moralizira gubi
izbore. Možda će za četiri godine ovo biti bolje i ljepše mjesto! S
obzirom na krah svjetskoga gospodarstva koje nas čeka, to će biti teško. Ali baš
zato treba držati snove i nade na životu, a ne podleći mržnji koju šire oni koji
su zaboravili kako se voli. |
|
|
|