Korupcija naša svagdašnja - endemska pojava koja je dio narodnih običaja

[ Crkva.info ] [ Mislav Miholek - biografija ] [ Moja knjiga ]
[ Novinarski rad: Vijenac - Blog za Večernji - PolitikaPlus - Križ Života - Glazbene teme - Točka Zarez - Blog Crkva.info ]
[ Obrt 'Radost i nada' ] [ Kontakt ]
 

Piše: Mislav Miholek

Izvorno objavljeno na blog.vecernji.hr
Datum objave: 21. 2. 2022.


Postoje ideološki slijepi ljudi u Hrvatskoj sa svih strana koji jako vole biti naivni i ideološki ostrašćeni, pa onda misle da je korupcija počela s pojavom njihovih protivnika, a da je njihova strana čista kao suza. Hahaha, hahahahaha, eh kamo sreće da je tako.

U Hrvatskoj je korupcija endemska pojava i suživila se sa svim oblicima života. Gdje je počelo? Teško je odgovoriti na to pitanje. U ovoj suvremenoj nacionalnoj povijesti, Ljudevit Gaj je vrlo vjerojatno jedna od najvažnijih pojava. Vođa ilirskoga pokreta bio je sposoban čovjek, ali kvaran do bola. Pokušavajući osigurati sebi i svojoj supruzi život na visokoj nozi, naporno radeći za Maticu ilirsku i svoju tiskaru, sebi je uzimao novac od donacija, a uspio je prevariti cijeli niz osoba, što ga nije spasilo od stečaja. Fascinantno je koliko toga je ipak dobroga napravio, iako mu Miroslav Krleža nikada nije mogao oprostiti pokop kajkavskoga književnoga jezika i neodabir istoga za temelj hrvatskog nacionalnog jedinstvenoga jezika.

Stranka prava Ante Starčevića bila je vječna oporba koja se pozivala, među ostalim, i na borbu protiv korupcije. Hrvatska u Habsburškoj Monarhiji i kasnijoj Austro-Ugarskoj bila je premrežena (uglavnom tuđinskim) gospodarskim interesima. Baza stranke su bili propali brodari iz Hrvatskog primorja, bivši hrvatski graničari koji se nisu snašli u privatizaciji krajiških šuma, ali i mnogi mladi trgovci svih vjera, od Židova preko muslimana, pa do jake pravoslavne pravaške frakcije, a ovi bogatiji su to sve financirali. Za Starčevićevoga života nisu ni primirisali vlasti. Čudesan je bio taj spoj luzera ondašnje tranzicije s nadirućom građanskom klasom koja je tražila bolje uvjete za poslovanje u ondašnjoj korumpiranoj Hrvatskoj.

Ulaskom Hrvatske u novu Jugoslaviju (ustavna imena: Kraljevstvo SHS/Kraljevina SHS/Kraljevina Jugoslavija) došla je nova razine korupcije. Čuveni Zvonimir Kulundžić, duboko omražen od mainstrema hrvatske historiografije, izdao je 1968. svoje životno djelo Politika i korupcija u kraljevskoj Jugoslaviji. Riječ o "knjižici" od 756 stranica koja odgovara na pitanje zašto nitko živ, pa ni Srbi, nisu 1941. branili Kraljevinu Jugoslaviju i zašto se ta država raspala kao kula od karata.

NDH je bila također korumpirana. U sumanutom progonu protivnika režima, život se mogao spasiti ako se potplatilo nekoga ustaškoga dužnosnika. Čak čuvena Hannah Arendt spominje kako je NDH imala institut počasnoga arijevca, koji je režim davao onim Židovima koji su pomagali nacionalnoj stvari (primarno starim pravašima). Naravno, isti se mogao i ponekad kupiti, ako se imalo čime. Nijemcima je progon Židova u NDH išao presporo, pa početkom 1943. sami direktno kreću u progon preostalih Židova, stvarajući paralelni njemački policijski aparat u okupiranoj Hrvatskoj. Život je u NDH bio jako jeftin, ne ponovilo se.

Druga Jugoslavija od korupcije je napravila životni stil. U sustavu u kojem je sve društveno, tj. svačije i ničije, svaka radna organizacija je potkradala samu sebe, od kemijskih olovaka do krađe građevinskoga materijala. Prvo se naravno namirilo drugove direktore kojima su se prvima gradile vikendice od materijala koje je nestajalo s gradilišta, a onda svim ostalim radnicima. Koliko je sustav bio urnebesno korumpiran, govori činjenica da osoba koja je najviše zarađivala od prodaje vlastitih knjiga je bio Josip Broz Tito.

Smiješno je to kako je krađa imala neku čudnu mjeru, pa ako se pretjeralo, onda se završilo ipak u zatvoru na neko vrijeme. Sustav u kojem se namještalo po rodbinskim vezama, ideološkom ključu i u kojem se moglo kupiti radno mjesto je... hm... jako poznat, što ne?

Jesmo li stvarno prošli tranziciju? Djelomično jesmo. Privatna poduzeća ipak rade po tržišnoj logici, donekle. Ovo donekle znate na što ciljam. Odnosno, država, na svim razinama, čest je generator gospodarskoga razvitka, da se tako izrazimo. A onda dolazi do problema da ministri završe u pritvoru zbog poticaja i sličnih pojava.

Hoće li Hrvati poštene političare? Gledajući dva primjera, rekao bih da neće. Prvi je već spomenuti Ante Starčević koji je cijeli svoj život bio u oporbi. Drugi primjer je Dražen Budiša koji je 2000. izgubio izbore od dežurnoga vicmahera i ljubitelja despota Stipe Mesića, uz Račanovu izdaju. Ovo je krunski dokaz da ovaj narod elementarno poštenje u politici jednostavno ne zanima.

Koliko god da se kukalo da gdje su pošteni političari, ovdje se redovno bira ljude koji su bili u zatvoru zbog optužbe za korupciju (neki pokojnici dolaze na um), a one koji su bili zbog Hrvatske, e to je već malo teže.

Svaki narod ima apsolutno vlast kakvu zaslužuje. I vlast, ali i oporbu. Samo mogli bi onda malo prestati s kuknjavom. Ovdje je "kupovina" mlade jedna od temeljnih svadbenih običaja. Razmislimo o tome.

Novi zavjet je apsolutno protiv korupcije, Isus Krist je protiv korupcije, prva Crkva je protiv korupcije, poslanice su protiv korupcije. Dičimo se kako smo kršćanski narod, možda bi nam trebao taj temeljni kršćanski stav da je korupcija zlo malo više doći do naših hrvatskih ušiju i ruku. Tada bi i manje ljudi emigriralo.


NAKNADNA PAMET (2024.):
Moguće da je ovo najmanje čitan tekst u pet godina bloga. ProtuHDZ kolacija na parlamentarnim izborima 2024. samo je graktala o korupciji. I izgubila izbore. Što više reći.



Sve tekstualne sadržaje dopušteno je prenositi, u cjelini ili djelomično, uz obvezno navođenje autora teksta, naziva stranice i poveznice na preneseni sadržaj.